Crnogorsko pleme Vasojevići, korijeni i prapreci

Уредник: koen

[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
Корисников грб
AURELIAN
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 109
Придружен: 07 Јан 2005, 13:39
Место: Crna Gora
Контакт:

Crnogorsko pleme Vasojevići, korijeni i prapreci

Порукаод AURELIAN » 08 Сеп 2005, 13:00

Crnogorsko pleme Vasojevići, korijeni i prapreci



Uz temelj stare crkve na Nožici kod Lijeve Rijeke, đe je upravo podignuta nova bogomolja posvećena Svetom arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevića, otkriven grob i posmrtni ostaci.
Vjeruje se da kosti pripadaju rodonačelniku glasovitog i izuzetno brojnog i razgranatog plemena



Našli Vasa poslije šest vjekova


Crkva Svetog arhangela Mihaila na Nožici


Ovogodišnju krsnu slavu, Svetog arhangela Mihaila, odnosno Aranđelovdan, Vasojevići, koji tvrde da su, dočekali sa novom crkvom posvećenom, naravno, arhangelu Mihailu. Na Nožici, nedaleko od mjesnog centra Lijeve Rijeke, na mjesnom groblju, na kojem su do prije koju godinu stajali samo zatravljeni temelji i obrisi nekadašnje crkve, trudom i srcem Vasojevića, niklo je zdanje posvećeno ovom velikom svetitelju, ali i dostojan spomenik njihovom dalekom prapretku Vasu.

Bio je to poduhvat od izuzetnog značaja za sve Vasojeviće, kako one koji sada žive na prostoru od Nožice, odnosno od Lijeve Rijeke do Čakora, na jednoj, i Bijelog Polja na drugoj strani (ili kako oni imaju običaj da kažu: od Nožice do Lješnice), tako i za sve nebrojene koji su odavde vjekovima odlazili i raseljavali se širom svijeta, noseći i pomno čuvajuci uspomenu na svoje porijeklo.

Crkveni prag - svjedok vremena

- Ovakvi poduhvati ne znače samo fizičko obnavljanje crkvenih zdanja nego i obnovu svekolikog duhovnog tkiva - veli pjesnik Ilija Lakušić, predsjednik Odbora za obnovu crkve na Nožici. U ovom slučaju se ne radi samo o kultnom mjestu naših predaka - što je, naravno, od ogromnog značaja - nego i o najutemeljenijem mjestu našeg istorijskog bića, čije obnavljanje garantuje i pouzdanije temelje naše budućnosti.

Sve donedavno, do početka radova na obnovi ove crkve, medutim, niko nije ni slutio kakvu tajnu kriju njeni temelji, koliko je ona interesantna i u arheološkom i u antropološkom smislu - da se u njima nalazi grob i izuzetno dobro sačuvani posmrtni ostaci prapretka i rodonačelnika ovog plemena - Vasa, po kojem je pleme i dobilo ime.

Nema, naravno, pisanih tragova niti kakvih drugih sigurnih dokaza kada je bio sagrađen ovaj skromni hram, ali se vjeruje da je to moglo biti neđe u drugoj polovini četrnaestog vijeka. U svakom slučaju, na osnovu izlizanog kamenog praga na ulaznim vratima može se skoro nepogrešivo ustvrditi da je crkva veoma stara i da je dugo bila u upotrebi.

Bila je sazidana od sitno lomljenog kamena iz neposredne blizine, dok su voltovi bili od sige koja je odnekud izdaleka donošena, pošto je, koliko se zna, nema niđe u Vasojevićima. Za krov su korišćene široke kamene ploče vadene iz majdana na katunu Planinica udaljenom nekoliko kilometara od Nožice.

Crkva je, po prilici, bila u upotrebi sve dok, nakon jedne velike pobjede Vasojevica nad Turcima, polovinom sedamnaestog veka, u Lijevoj Rijeci nije podignuta nova crkva. Zidinu, dobro načetu zubom vremena, dokusurila je potom austrougarska vojska u Prvom svetskom ratu kada su na obližnjem uzvišenju od njenog kamena sazidali šanac, po čemu se taj brijeg i danas tako zove.

Pošto je stara crkva na Nožici bila sasvim skromnih dimenzija, odlučeno je da se sada podigne nešto veći hram kako bi se u patosu sačuvali i zaštitili stari temelji.

O braći i sinovima

Po legendi, Vaso je imao još četiri brata: Pipa, Ozra, Krasa i Ota.
Od njih su nastala plemena Piperi i Ozrinići u Crnoj Gori i Krasnići i Hoti u Albaniji.

Pavel Apolonovič Rovinski, koji je više od četvrt vijeka boravio u Crnoj Gori, proučavao prošlost, život i običaje i napisao kapitalna djela o Crnoj Gori, ističe da Vasovi potomci "nijesu znali da objasne, odakle i kada je Vaso došao u Crnu Goru".
Nijesu mogli jer Vaso nije "došljak" ili srpski prebjeg u Crnoj Gori, već je ponikao, opstao i čelnik plemena Vasojevića postao u Lijevoj Rijeci. Prvobitna, početna, plemenska teritorija i plemensko jezgro Vasojevića formirani su u Lijevoj Rijeci u periodu od druge polovine XV, do sredine XVI vijeka, ujedinjavanjem bratstava crnogorskog podneblja, a Vaso je bio jedan od prvih, ili možda prvi vasojevićki čelnik.


A sam Vaso je, navodno, imao četiri sina - Raja, Novaka, Mija i Ðura.

Najmlađi Ðuro se odselio u Crmnicu i od njega je nastalo veliko bratstvo Ðurovići, a od ostala tri Vasova sina razvile su se tri velike bratstveničke grupe u Vasojevićima - Rajevići, Novakovići i Mijomanovići.

Danas, doduše, u Vasojevićima nema nijednog takvog prezimena jer su se bratstva dalje dijelila i cijepala na manje podgrupe, ali svi tačno znaju ko od koga vodi porijeklo i svaki iole stariji čoek može nabrojiti sve pasove svojih predaka do samog rodonačelnika plemena.

Taj broj se već popeo na dvadeset pasova i ako se uzme prosjek od oko trideset godina od pasa do pasa, koji se u nauci smatra objektivnim, potvrđuje se predanje da su Vasojevići na ovim prostorima najmanje šest vjekova.

Da bi sve to bilo stručno i valjano urađeno, pozvana je i ekipa arheologa, Milan Pravilović, Mitra Cerović i Olivera Žižić, koja je odmah zaključila da su, ne samo temelji crkve, nego i svo groblje oko crkve, sa arheološkog stanovišta vrlo interesantni, da su tu nesumnjivo sačuvani tragovi barem pet-šest minulih vjekova.

Grob "praroditelja" Vasa

Kad je počelo otkopavanje temelja i uklanjanje debelih naslaga ilovače, odmah pored nekadašnjeg ulaza u crkvu, sa lijeve strane, na dubini od skoro dva metra, ukazala se široka, ravna ploča. Bio je to znak da je u pitanju grobnica, sigurno veoma stara i svakako neke znamenite ličnosti, čim se nalazi na tom mjestu, uz ulaz u crkvu.
Stoga je u pomoć pozvana i ekipa antropologa na čelu sa profesorom dr Božinom Ivanovićem.

Čim je podignuta pokrovna ploča, ukazala se grobnica, oivičena sa četiri dugačke ploče i ispunjena dvadesetak santimetara debelim slojem najfinije, kao brašno sitne ilovače, u kojem su se odmah ukazale veoma dobro očuvane ljudske kosti.

Naravno, naučnička opreznost, ozbiljnost i odgovornost, nisu dopustili profesoru Ivanoviću da odmah kaže nešto određenije:

- Izvjesno je da se radi o vrlo starom čoeku, pravom Dinarcu, da je riječ o veoma dobro očuvanim posmrtnim ostacima, za ono vrijeme gorostasno razvijenog čovjeka, iako su veoma dugo u zemlji - kaže Ivanović i objašnjava da su kosti tako dobro sačuvane zahvaljujući upravo ilovači koja se vremenom nataložila u grobu i prosto balsamovala skelet.

Vasojevići su, pak, tvrdo ubijeđeni da su poslije šest vekova našli grob svog prapretka Vasa, jer je poznato da je to mjesto uz temelj crkve, po crkvenim kanonima rezervisano za njenog ktitora, tim prije što je sasvim sigurno da u to doba na ovim prostorima nije bilo neke druge značajnije, ni duhovne ni svjetovne, ličnosti koja bi zaslužila to grobno mjesto.

To uvjerenje temelje i na pisanim tragovima i na predanju u kojem živi uvjerenje da je ovu crkvu podigao Vaso sa sinovima i da je potom i sahranjen tu neđe pored crkve.

Čuvari tradicije

A prvi pomen Vasojevića, inače, datira iz 1444. godine. Konstantin Jireček, naime, navodi jedan dokument iz tog vremena koji se čuva u Dubrovačkom arhivu.
Izvjesni Brajan Prodanić se žali dubrovačkom sudu kako mu je šezdeset gorštaka: Pipera, Bjelopavlića i Vasojevića, napalo trgovački karavan, ubilo brata i opljačkalo robu.

Ako se zna da je potrebno barem sto godina da se nekom lokalitetu ili plemenskoj zajednici ustali ime, po nekom od istaknutih predaka, onda se narodno predanje da je prapredak Vasojevića na ove prostore doselio polovinom četrnaestog vijeka u potpunosti potvrđuje.
U narodnom predanju se, inače, spominje i Vasoje i Vaso.

Po jednima, riječ je o jednoj te istoj ličnosti, a po drugima poznatiji i mlađi Vaso je potomak, unuk ili praunuk Vasojev.

Vasojevići su tu živjeli sve do sedamnaestog vijeka, proširujući pomalo teritoriju na račun okolnih plemena, a tek tada je krenula njihova ekspanzija u dolinu Lima i druge krajeve van stare postojbine. Kud god su se selili, međutim, ljubomorno su čuvali svoje tradicije i veoma naglašeno uvijek isticali svoje porijeklo i korijen, danas razgranat do gotovo nevjerovatnog broja bratstava.


Selo Lopate


Kako u svojoj knjizi "Pleme Vasojevići" piše profesor dr Radoslav Jagoš Vešović, od tri bratstveničke grupe, ovog plemena, najjača i najbrojnija je ona koja je postala od Vasovog najstarijeg sina Raja.
Nju čine tri podgrupe bratstava: Lopaćani, Dabetići i Kovačevići.

Lopaćani su:

Raketići, Radulovići, Popovići odnosno Vešovići, Marsenići, Vulevići, Bojovići, Ðukići, Miloševići, Velidžiknići, Čukići, Golubovići, Lalevići, Rajičevići, Ivanovići, Novovići, Vašovići, Pavićevići, Dragićevići, Mikovići, Neradovići, Aleksići, Vukašinovići, Spasojevići, Stojanovići, Stojkovići, Vukićevići, Boričići, Labani, Mijovići, Radunovići, Radivojevići, Vukanići, Ugrenovići, Jelići, Perovići, Mirkovići, Ivanovići, Kikovići, Karadžići, Šakovići, Folići, Zulevići...
(Lopaćani se, inače, tako zovu po selu Lopate iznad Lijeve Rijeke odakle potiču).


Drugi ogranak Rajevića - Dabetići - su:

Dabetići, Deletići, Lekići, Ðekići, Novovići, Rajovići, Vukovići, Mirčići, Labovići, Rosnići, Ćirovići, Grozdanići, Lazarevići, Stanisavići - Ilići, Laškovići, Radunovići - Drndari, Kuburovići, Osmanlijići, Vulinići, Zonjići, Dragojevići, Ivanovići - Sjenožećani (od kojih su Bakići i Rajovići), zatim Arsenijevići, Protići, Vuksanovići, Lakićevići, Stanići, Lalići, Lašići, Žurići, Kojići, Mitrovići, Palevići i Garčevići.

Treći ogranak - Kovačevići - su:

Kastratovići, Vojvodići, Mićovići, Akovići, Ðurišići, Martinovići, Jojići, Simovići, Carevići, Medonići, Ðurkovići, Stanići, Otaševići, Bradići, Marijanovići, Rakići, Plavšići, Ružići, Obradovići, Savići, Miketići, Jukići, Vuksanovići, Zekići, Vučićevići, Katanići, Vulići, Šarovići, Novičići, Aletići, Bacanovići, Dedovići, Ðinovići, Milovići, Taići i dr.

Od drugog Vasovog sina, Novaka, postala su bratstva:

Milikići, Tomovići, Radevići, Ðekići, Mujovići, Kićovići, Lakušići, Račići(čiji su ogranci Jelići i Vukići), zatim Asanovići, Boričići, Ljubići, Nikolići, Miloševići, Pantovići, Zekovići, Radunovići, Radonjići, Malevići, Ivanovići u Slatini, potom Dujovići, Marnići, Bakići, Prelići, Dragovići, Ćulafići, Mimovići, Adžići, Babovići, Čakići, Vukovići, Đurovići, Radojevići, Lakovići, Orovići, Kočanovići, Salevići, Bandovići, Radojevići, Radosavljevići, Vukadinovići, Mitrovići, Ðekovići, Matovići, Žujovići itd.

I treća bratstvenička grupa, Mijomanovići, od Vasovog trećeg sina Mija, kao i prethodne dvije, ima svoje podgrupe, a uglavnom joj pripadaju sljedeća bratstva:

Delevići, Cemovići, Joksimovići, Mićovići, Ćeranići, Markovići, Štipalji, Zečevići, Sajičići, Maslovarići, Dubaci, Guberinići, Fatići, Novovići, Miškovići, Vukovići, Leposavići, Ðerkovići, Turovići, Jovovići, Vučelići, Vujovići, Savovići, Vukićevići (različiti od Vukićevića Lopaćana), Stijovići, Ćorci - Šunjevići, Bajići, Šarbajići, Mališići, Nedići i Kruščići.

Valja napomenuti da su svi ovi podaci uzeti iz knjige dr Vešovića "Pleme Vasojevići", objavljene prije šezdeset godina i da može biti i nisu potpuni, da su se neka bratstva možda u međuvremenu istražila ili se koje novo razvilo, ali je sasvim sigurno da svi Vasojevići dobro znaju i ljubomorno čuvaju uspomenu na svoje porijeklo, čak i kada se u pojedinim bratstveničkim grupama, kao što se vidi, ponavljaju pojedina prezimena.

Svi, Vasojevići, međutim, prvenstveno ističu da su sa Nožice, iz Lijeve Rijeke, đe je živio njihov prapredak Vaso i đe se i danas, pored ostataka njegove crkve, nalaze i tragovi njegove kuće.

Inače, ne bez ponosa, Vasojevići u svakoj prilici ističu i ko sve vodi porijeklo iz svog plemena. Prije svih svakako, oca srpske pismenosti, Vuka Stefanovića Karadžića i Karađorđa Petrovića (kralj Petar Prvi Karadordević je još prije dolaska na prijesto tajno dao novac da se u Kraljama kod Andrijevice, na mjestu odakle je u Srbiju odselio njegov predak, podigne kuća koja i danas postoji).

Vojvoda Gavro Vuković, General Radomir Vešović i Milošević iz Vasojevića

Odavde je, kako Vasojevići tvrde, potekao i vojvoda Lazar Mutap, i Svetozar Marković, i vojvoda Petar Bojović, pa vojvoda Miljan Vukov, vojvoda Gavro Vuković, Jovan Žujović, iguman Mojsije Zečević, da se i ne govori o mnogobrojnim generalima, narodnim herojima, umjetnicima i stvaraocima (pisci Mihailo Lalić i Radovan Zogović i slikar Jovan Zonjić svakako su nezaobilazni i najistaknutiji) i drugim znamenitim ličnostima iz novije istorije. Pored ostalih, i doskorašnji pre$ednik SR Jugoslavije, Slobodan Milošević, porijeklom je Vasojević.


Konsulov grob

Po ulozi koju su imale, ne samo u istoriji ovoga kraja i plemena, po svojoj sudbini, posebno su, čini se, zanimljive ličnosti kneza Nikole Miloševića Vasojevića, zvanog Nikola Konsul, i đenerala Radomira Vešovića.

Za Nikolu Miloševića (živio u prvoj polovini devetnaestog vijeka) Radomir Guberinić u knjizi o njemu kaže da je bio visoki ruski oficir i vojni ataše u Carigradu, glavni inžinjer Knjaževine Srbije i prvi projektant magistralnog puta Beograd-Bar, turski general, engleski konzul, putopisac, pjesnik, rodoslovik i kartograf, Evropljanin sa četiri državljanstva, koji je govorio trinaest jezika, osnivač i prvi knjaz Knjaževina Vasojevića.

Nikola je sam za sebe tvrdio, da je potomak, "Sloveno-ostrogorske dinastije".

Ubijen je 1844. godine iz za$ede koja mu je, izgleda po Njegoševom naređenju, pripremljena u Zagaraču, nedaleko od Danilovgrada, na putu iz Vasojevića prema Cetinju, kamo je išao na Njegošev poziv.

Njegoš je, istini za volju, Nikoli Miloševiću, čijeg se ugleda i uticaja u Vasojevicima nesumnjivo plašio, na mjestu njegove pogibije podigao spomenik, ali je Njegošev naslednik, knjaz Danilo, naredio da se spomenik sruši i da ne ostane traga od njega, čime je posredno potvrdio da je cetinjski dvor poradio o glavi ovog glasovitog Vasojevića. Spomenik je srušen, ali mu je narod zagaračkog kraja podigao drugi - mjesto njegove pogibije se i danas zove Konsulov grob.

Dvije brigade u dva rata

Vasojevići su u balkanskim i Prvom svetskom ratu imali dvanaes bataljona vojske, odnosno dvije brigade. Gornjovasojevićkom je komandovao đeneral Radomir Vešović, jedno vrijeme bio i ministar vojni Crne Gore.

U nizu kontroverzi, koje i do danas traju oko ove značajne ličnosti, posebno se pamti njegov govor koji je 1922. godine održao na Knjaževcu u Andrijevici prilikom otkrivanja spomenika poginulim Vasojevićima u balkanskim i Prvom svetskom ratu.

Tada već penzionisani đeneral je stao pred stroj svojih preživjelih boraca, postrojenih ispred spomenika poginulih drugova i rekao samo ovo:

- Junaci! Ja sam danas najsrećniji i najnesrećniji čoek na svijetu.
Najsrećniji što ovaj spomenik junacima palim za slobodu podižemo u miru i slobodi,
a najnesrećniji što na njemu nema moga imena.



Kraj

Bobby68
~ pocetnik ~
~ pocetnik ~
Поруке: 1
Придружен: 02 Феб 2006, 11:47
[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable

Poreklo ...

Порукаод Bobby68 » 02 Феб 2006, 11:52

Bravo,

Hteo bih da te zamolim dali mozda nesto znas o poreklu Savic-a i Vukmirovic-a(Vukmirovici iz Kolasina u C.Gori)


pozdrav
Bobby68

Корисников грб
AURELIAN
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 109
Придружен: 07 Јан 2005, 13:39
Место: Crna Gora
Контакт:

Re: Poreklo ...

Порукаод AURELIAN » 06 Феб 2006, 20:53


Корисников грб
AURELIAN
~ redovan clan ~
~ redovan clan ~
Поруке: 109
Придружен: 07 Јан 2005, 13:39
Место: Crna Gora
Контакт:

R. DELETIĆ: ŠEKULAR KOD BERANA

Порукаод AURELIAN » 18 Окт 2006, 03:55

R. DELETIĆ: ŠEKULAR KOD BERANA


~ Mjesto između dva brda imalo svoje vojvode, ulicu, šetalište. Obnovljen manastir ispred koga je kamena stolica vojvode Daše. Carigradskim fermanom oslobođeni plaćanja danka turskoj carevini


Devet sela i devet crkava


Dođeš li od Berana ili Andrijevice, svejedno “na onome lomnom Šekularu” kako narodna pjesma kaže, udaljenom od Berana 20 kilometara, vidjećeš da je ovdje bilo mnogo starina, građevina. Šekular je staro naselje koje se pominje u Dečanskoj hrisovulji 1220. godine i u Povelji Banjske. Šekular čini devet sela i devet crkava koje su ratovi razorili. Njime su upravljali knezovi, despoti, vojvode. Šekular je od turskog cara bio oslobođen plaćanja poreza. No, taj ferman nijesu mnogo poštovali veziri i begovi pa su često napadali Šekular. Da je ovaj kraj bio bogat, i da se živjelo u miru govori i narodna pjesma “Margita djevojka i Rajko Vojvoda”:
“Na onome lomnom Šekularu
Ondje bješe Petar Šekularac
A na onoj na vodi Bojani
Ondje bješe Vukašine kralju”.

Šekular se pominje i u drugim pjesmama i spisima. Istorija je zabilježila Komnen Barjaktara i Vuka Ljevaka, te vojvodu Dašu od koga su Dašići, koji je i najduže vladao Šekularom. Na mjestu Ulica imao je svoj dvor odakle je upravljao, donosio odluke zajedno sa narodom, kretao u bojeve. Tu se i danas pored obnovljenog manastira nalazi i Dašina kamena stolica, a čuva se njegov topuz i mač. Njegovi potomci i čitav Šekular podigli su mu i spomen-obilježje na Ulici.
Šekular je mjesto među prvim naseljeno u Limskoj dolini. Slobodarsko gnijezdo u kome žive mrki i puna srca ljudi. Šekular je dobio ime po muškom imenu Sekula. Na staroslovenskom jeziku Šekular znači svijet, narod. Pominje se u zapisima Sinđela Arsenija IV Jovanovića, prilikom prolaska kroz Peć i Rugovu na Has, u vrijeme druge seobe 1737. godine. Vojvoda Petar Šekularac išao sa vojskom, noseći tain, da se priključi vojnom taboru Sibinjanin Janka, koji je 1449. godine vodio bobru protiv Turaka, o čemu postoje spisi.
U Šekularu je rođen i pjesnik Vukajlo Kukal koji je napisao poznatu poemu “Pismo mojim đacima”. Ovaj kraj je dao junake bez uzmaha koji su branili slobodu. Njegova prsa krase Obilića, Karađorđeva medalje, legije časti i druga odličja iz minulih ratova. Dao je Šekular veliki broj stvaralaca intelektualaca, prosvjetnih radnika, inženjera, dobrih domaćina, akademika svjetskog glasa. Danas je sve drugačije. Urađeni su putevi kroz sela i do planina. Obnovljene školske zgrade, ali je sve manje učenika. No, posljednjih godina mnogi se vraćaju svome kraju, ulažu u njegov razvoj. Složni su Šekularci pa im ide sve od ruke. Čuvaju svoju prošlost, a idu ukorak sa vremenom. Imaju mnogo toga da urade za zajedničko dobro, pogotovu na mjestu Ulici koja je i danas glavno sjedište devet sela Šekulara. Tradicija se ovdje ljubomorno čuva i pamti.
To je istorija ovog kraja, život ovih ljudi, njihovo trajanje. Od tih starina, priča, drumovanja, o carskom fermanu, o vojvodama, knezovima, ratnicima, narodnim herojima, borcima, mogli bismo zaključiti da je na ovim strminama, ubogim dolinama i šumskim tamninama oduvijek živio slobodan čovjek. I da ovo mjesto ima dušu - ona nije u šumama, vodama, planinama, niti u njihovim spomenicima i kamenim zidinama. U čovjeku je! Ovom tihom, staloženom, spokojnom

Ulica, šetalište...

Šekular ima Ulicu, ali je bez ulice. To je jedno selo koje je bilo glavno sjedište Šekulara kao i sada. Imalo je, kažu, svoje kule, bedeme, ulice, ali uske, kaldrmisane, imalo je šetalište. Ustvari, to je bio grad, koji su ratovi razorili, a najviše Turci. Ovdje se vide kameni ostaci tih građevina. Tu je bio i manastir kome su pripadale crkve sela Šekulara. U njemu je bila rezbarska škola, molitvenik, zublja slobodarska, svetionik. Danas su mještani obnovili svoju “prestonicu” podigli manastir, spomen-obilježje vojvodi Daši. Tu su i druga znamenja ovog kraja govore o prošlosti i sadašnjosti. Na Ulici je bilo zborno mjesto. Tu se zborilo i dogovaralo, vijećali nekad glavari, donosili važne odluke. Na ovom mjestu igralo se kolo. Sa ovog mjesta slati su glasnici kanzu Danilu na Cetinje, i prema Šumadiji. Nosili su poruke slobodari ovih krajeva, tražeći pomoć u oružju. Na ovom mjestu je i spomen-obilježje palim borcima i žrtvama u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Ovdje je zapisana istorija ovog kraja, pjesma i sloboda.


[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable
[phpBB Debug] PHP Warning: in file [ROOT]/vendor/twig/twig/lib/Twig/Extension/Core.php on line 1266: count(): Parameter must be an array or an object that implements Countable