Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Уредник: koen

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 13:54

Svaka nahija se u PODLOVCENSKOJ CRNOJ GORI dijelila na plemena a svako pleme na bratstva, koja zahvataju veca i manja naselja. Za veca naselja nema narocitog termina, nego se svako od njih oznacava samo svojim imenom. Takvo vece naselje sastoji se iz nekog broja manjih naselja, koja narod u Crnoj Gori kao i sva mala naselja uopste, zove "selom" ili "seocem" ili raznim drugim imenima. Selo se sastoji iz porodica, koje mogu biti od istog ili od raznih bratstava, a zovu se imenima: "kuca", "dom", "familija" ili "famelja" i sl., "oganj" ili "ognjiste", "veriga" i "kastriga".

KATUNSKA NAHIJA:
Katunska Nahija se dijeli na devet plemena:
Cetinjsko Pleme (Bajice;Donji Kraj; Gnjijevin Do; Jabuka; Bjelosi; Ocinici; Ugne)
Pleme Njegusi (Dugi Do; Herakovici ili Erakovici; Velji Kraj; Kopito; Vrba; Rajicevici; Velji Zalaz; Mali Zalaz; Zanjev Do; Mirac; Majstori)
Pleme Ceklici (Kucista; Vuci Do; Krajnji Do ili Pod-Bukovicu; Vojkovici; Milijevici; Petrov Do; Dragomi-do; Jezer)
Pleme Bjelice (Dub; Predis; Ljesev Stup; Malosin Do; Ublice; Dide; Tomici; Mikulici)
Pleme Cuce - Velje i Male (Velje Cuce: Zaljut; Grepca; Tresnjevacka opstina)(Male Cuce: Trnjine; Rovine; Pretin Do ili Prentin Do; Vrljerog; Kobilji Do)
Pleme Ozrinici ili Kcevo ili Kcevljani (Kcevo; Donji Kraj; Ozegovice; Ubli; Poljane; Lastva; Velestovo; Markovina; Zagreda)
Pleme Pjesivci (Gornji Pjesivci: Stubica; Povija; Cerovo)(Donji Pjesivci: Drenovstica; Milojevici; Vitasovici; Bogmilovici; Zagorak i Selista; Do)
Pleme Zagarac ili Zagarace (Gornje Zagarace: Mijogost; Musterovici; Djurickovici)(Donji Zagarac ili Jednose ili Jednosko Polje: Povrpoljina ili Povrpolje; Osoje; Prisoje; Podnodoljina ili Podnopolje)
Pleme Komani (Bandici: Djedjeza; Mokanje; Milate Bandicske; Zupa Bandicska; Mugosina Livada ili Livada)("Komani" u uzem smislu: Milate "Komanske"; Dolovi; Zeleni Dolovi; Crvena Paprat; Zupa Bezdanska; Baloce; Ora'ovica; Cava ili Cafa)
LJESANSKA NAHIJA:
Cijela Ljesanska Nahija smatra se kao jedna velika oblasna i narodna cijelina sa nepotpunim plemenskim karakterom. Podjela ide na veca i manja naselja (sa manjim djelovima:"selima" i "seocima") i na dva "plemena", Gradac i Drazevinu. Kako ova dva "plemena" nijesu prava plemena to ih stavljamo pod znake navoda.
Orasi; Stitari; Releza; Cepetici; Progonovici; Buronje; Stanisaljici; "Pleme" Gradac; "selo" Gradac; Parci; Zupa Gradacka; "Pleme" Drazevina; Gornji Kokoti sa Lekicima; Farmaci ili Varmaci; Steke ili Steci; Kruse; Beri.
RIJECKA NAHIJA:
Pleme Ceklin
Pleme Kosijeri
Pleme Dobrsko Selo
Pleme Ljubotinj
Pleme Gradjani
CRMNICA (ili CRMNICKA NAHIJA):
Pleme Podgor (Utrg; Ovtocici ili Optocici; Orahovo; Krusevica; Braceni)
Pleme Dupilo (Dupilo; Papratnica; Trnovo)
Pleme Brceli ili Brcelo (Gornji Brceli; Donji Brceli; Tomici; Brijege)
Pleme Gluhi Do (Gluhi Do; Bukovik)
Pleme Sotonici (Sotonici; Macuge)
Pleme Limljani
Pleme Boljevici ("Boljevici"; Godinje; Vir)

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 13:57

OBICHAJI...

Rodjenja u Crnoj Gori


Zivot zene u Crnoj Gori u danima trudnoce po svakodnevnim obavezama nije se razlikovao od obicnih dana. Vrlo cesto bi se zena porodila na njivi, kopajuci ili zanjuci zito, negdje na putu ili pak u sumi kada bi isla po drva. U svim ovim i drugim slucajevima, ukoliko se pored porodilje ne bi nasal neka druga zena ova bi se pored porodila sama, i jednostavno, sa djetetom u pregaci ili rasi (suknji) dosla kuci. Inace, obicaj je u Crnoj Gori da zenu u kuci poradja svekrva, jetrva, zaova ili neka zena koja je vicna tome poslu. Cim se dijete rodi, porodilji daju dosta tecnosti (toploga mlijeka, grusavine, ako je tada ima, topple supe), zatim, skuva se gotovac-cicvara, naravno, ovo sve tamo gdje toga ima. Dijete prvi put najcesce zadoji ona zena koja u kuci doji svoje dijete, a nije bio rijedak slucaj da to ucini neka druga zena iz komsiluka. Pri tome se nije gledalo da li je ona hriscanka ili muslimanka. Bilo je najbitnije da je dojilja zdrava zena. U Crnoj Gori nije bio obicaj da porodilja lezi u kuci i da ne radi nista za duze vrijeme. Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i Ljeskopolje" naveo:"Treceg dana iza porodjaja mora ustati (misli na porodilju, primjedba V.S.). Koja zena ne donese cetvrtog dana kacu vode sa ubla, tu nema prave zene".

Onog momenta kada se zena porodi, odmah nakon porodjaja, neko od prisutnih obavjestava njenog muza da je dobio sina ili kcer. U najvecem broju slucajeva, sa malim izuzecima, otac djeteta, djed ili stric, a kod muslimana djever porodilje, izadje iz kuce i puca iz vatrenog oruzja ako se rodilo musko dijete, a u slucaju rodjenja zenskog djeteta, pucanje izostaje. Koliko se pridavala vaznost rodjenju muske djece govori ovaj primjer. Jedan starac koji je zivio 104 godine (umro je 1950.godine) kada bi cuo da mu je neka od snaha rodila zensko dijete imao je obicaj da kaze:"E,kami ti ka ti je"! a kada se rodi musko dijete:"blagos mi u dom"! Tada je isao u kafanu da cascava, bez obzira koje je to dijete po redu. Vrijedno je paznje navesti jednu anegdotu koju smo culi u Niksicu:"Za vrijeme turske vladavine, jednom Crnogorcu u Niksicu pridao se sin. Po obicaju izasao je ispred kuce i opalio jedan metak. Njegov komsija Turcin, pitao ga je - Sto je jutros Crnogorce? Ovaj mu je odgovorio - Pridao mi se sin! -Neka ti je ziv i zdrav! A koje ti je to dijete po redu? - pitao je Turcin. - Jedanaesto - odgovorio je Crnogorac. - Ali ce ti biti nesrecan u zivotu - rekao je Turcin. - Zasto mi to veils, aga? - pitao je CRNOGORAC. - Ako se bude mrlo po redu - odgovorio mu je Turcin.

Kada se rodi musko dijete svi se u kuci raduju, a kada se ono rodi poslije vise zenske djece, onda se domaca radost i veselje prenese na citavo bratstvo ili selo. Svi dolaze na cestitku i govore:" Ziv van bio, srecan i dugovjeca. Bolji bio od oca ko konj od magarca!" Uglavnom svi iz sela, pa i sire, dodju na cestitku i svi se vesele prinovi. Kada prilaze kuci, muskarci pucaju iz vatrenog oruzja. U Zeti je nekada bio obicaj da u kucu prvo ulaze muskarci pa za njima zene. U kuci nema ni porodilje, ni djeteta, niti oca djeteta. Kazu to je sramota. Goste docekuju ostali ukucani". [ Ovdje treba reci zasto se pucalo kada se rodi musko dijete. Po praznovjerju na ovaj nacin su se plasili zli dusi koji su eventualno mogli napasti novorodjence i porodilju].

Za odnos oca prema muskom porodu ne moze se reci da je diskriminatorski u odnosu prema zenskom, kako to neki zele da prikazu. Naprotiv, Crnogorci su privrzeni svojoj porodici, a posebno svojoj djeci. Medjutim, vise se raduju rodjenju muskog djeteta. Prije svega zbog zelje da se nastavi loza - da se kuca ne istrazi. Drugo nekada je trebalo vise muske radne snage, vise branilaca (vise pusaka), jer je od brojnosti muskih glava zavisila i jacina porodice, bratstva i plemena. Iste razloge za prizeljkivanje muskog poroda, kod oceva, imamo i danas. Na suprot ovome, majke gledaju da im je dijete zdravo (da je rodjeno s nacinom), mada i one prizeljkuju da imaju prve muske pa zenske potomke.

Nakon rodjenja djeteta, roditelji, ili djed i baba, ili neko ko je posebno cijenjen u kuci, a ponekad i kum, odaberu ime djetetu. U slucaju kada roditeljima umiru mala djeca, tada porodilja sa kolijevkom stane na nekoj raskrsnici puteva i prvi koji naidje kaze mu:"Kumim te Bogom, daruj ime ili nadjeni ime ovom mom sinu". Ovaj,najcesce, znajuci za ovaj obicaj kaze:"Neka se zove….(kaze neko ime) i neka je ziv, zdrav i dugovjecan". Ovo se zove kumstvo od nevolje ili kumstvo od nuzde. Kod muslimana je, najcesce, obicaj da roditelji odaberu ime djetetu i zatim pozovu nekoga ko je vjerski obrazovan da uz molitvu ozvanici ime djetetu. Ovo se cini sto nekrstenom djetetu, u slucaju smrti, dusa ne bi otisla u raj. Tog dana je posebna svecanost u toj kuci.

Kod svih zitelja Crne Gore nastoji se da se djetetu da ime sto prije, a najcesce u roku od 2 do 3 dana po rodjenju. Ponekad se to uradi i prije rodjenja djeteta. Takodje, nastojalo se da se dijete sto prije krsti. Istina, kod nekih se sa tim odugovlaci i do godinu dana (Katunska nahija, Ljesanska nahija, Ljeskopolje). U Bijeloj - Boka Kotorska, krstenje se obavlja u crkvi ili kuci roditelja uz prisustvo krstenog kuma, kumovi se preko djeteta poljube i govore - "Sada postadosmo pravi kumovi, dijete nam je svjedok". Poslije krstenja, u kuci domacina se pravi porodicna svecanost, na kojoj, obavezno, pocasno mjesto ima kum. Pored kuma tu su i druge zvanice i svakako, svestenik koji je krstio dijete. Kum uvijek daruje svoje kumce zlatnikom ili novcem, a porodilja kumu uzvraca poklon. Najcesce se kum daruje lijepom kosuljom, carapama, peskirom i sl. Ostali koji dolaze na cestitku rodjenja, na babine (babinje, povojnicu), daruju novorodjence, i to muskarci novcem, a zene takodje novcem ili nekim odjevnim predmetom za novorodjence. Porodiljina majka je obavezna, kod vecine u Crnoj Gori, da donese ili posalje svu opremu za prvo novorodjence. Na babine, odnosno na cestitku rodjenja djeteta, uvijek se ide prije podne. U Bijeloj - Boka Kotorska - ide se u toku cijelog dana, sve "dok je sunca". Ovo se tumaci da je to radi napretka djeteta. Kod muslimana je bila sramota da porodiljina majka ide na babine. Ona je svoje darove slala po drugome. Kod malisorskih katolika je obicaj da se porodilja sa djetetom salje u rod poslije nedjelju dana od porodjaja i u rodu ostaje najmanje tri nedjelje. Cestitke primaju obije kuce. Inace, na babine se kod vecine naroda u Crnoj Gori islo do 40 dana od rodjenja djeteta, a kod nekih i do godinu dana.

Danas su svi ovi obicaji u vezi sa radjanjem djeteta u mnogome izmijenjeni. Citajuci knjigu Jovana Vukmanovica "Pastrovici, antropogeografska ispitivanja" (Cetinje, 1960.g.), zapazili smo da je dat dosta detaljan opis rodjenja u Pastrovicima do pocetka XX vijeka pa smo zbog toga preuzeli tekst u cjelini.

"Rodjenje - Do pocetka XX vijeka nije se ukazivala neka osobita paznja nosecoj zeni. Bilo je, stavise, slucajeva da se porodi u planini ili na njivi prilikom rada. Medjutim, danas su svi ukucani prema njoj obazrivi i ne dozvoljavaju joj da obavlja nijedan tezi posao u kuci ili van nje. Postoji vjerovanje da djetinja zena ne valja da preskace ralo niti konopac. Prilikom porodjaja se kod porodilje, osobito ako je prvackinja, prvi put radja, nadje neka starija, iskusnija zena, koja pazi na nju i dijete. Cim se dijete povrgne, rodi, poskrope ga bogojavljenskom vodom, okupaju vinom i po mogucstvu premazu uljem koje je doneseno iz ma kojega manastira u kome pociva svetac. Dijete zadoji zena koja ima sina, da bi porodilja ubuduce radjala muski porod, pa ga onda povije u kolijevci. Porodilja lezi u postelji nekoliko dana. Istoga dana kad se prida dijete dolazi svestenik da zakrsti vodicu i izvrsi prekadu, posto se smatra da je kuca necista. Roditelji se raduju mnogo vise muskom nego zenskom djetetu, ali ipak danas nema nekog vidnog veselja kad se rodi sin, kao sto se to uobicavalo u predjasnje doba. Do kraja XIX vijeka bio je obicaj da muskarci iz susjedstva, bratstva i od svojte cim bi culi da se rodio sin, dolaze na cestitanje, pucaju iz pusaka ispred kuce i darivaju novorodjence novcem, stavljajuci mu poklon na kolijevku. Posjetioci bi napili vinom ili rakijom u zdravlje novorodjenog bratstvenika i razisli se kucama.

Oko djeteta danas uglavnom sve stvari priprema porodilja. Jedino joj majka donese nesto kolaca i platna za dijete. Ovo majcino dolazenje i donosenje zove se povojnica. Osim majke, na babine dolaze joj jos sestre, rodjake, kume i od bliznje svojte, i svaka joj donese po neki sitniji dar. U posjetu se ide najdalje za cetiri dana poslije rodjenja. U starije doba majcina povojnica bila je bogata i skupocjena. Majka je bila obavezna da svojoj kceri, kad bi rodila prvo dijete, dodje sa sinom ili, ako ga nije imala, djevericicem na povojnicu i da donese kolijevku sa svima potrebnim haljetcima, tri-cetiri fase (kupovni pojasevi), od pet do deset pelena, pecivo, par kokosaka, onoliko pogaca sa utisnutim proskurnjakom koliko je bilo zena u kuci i odiva iz nje, pet-sest litara vina i flasu rakije. Ako majka nije bila ziva, mjesto nje na povojnicu je isla strina ili snaha porodiljina i nosila isti dar. Na povojnicu se mnogo gledalo, osobito je o njoj vodila racuna svekrva. Bilo je slucajeva da ona zahtijeva od sinovljeve taste koliko ce cega donijeti. Prilikom rodjenja drugog djeteta djevojacka majka nije bila obavezna donositi kolijevku, vec samo sitnije stvari. Mnoge kuce nijesu imale materijalnih mogucnosti da spreme ovakve povojnice, osobito ako je bilo vise udatih kceri. Stoga su se Pastrovici sastali 1909. i rijesili da ukinu staru povojnicu, narocito je zabranjeno da majka ubuduce donosi kceri kolijevku.

Kad se rodi dijete u kuci, stavi se neko gvozdje u ognjiste, obicno potkovica, da ne bi novorodjence bolovalo od stomaka. To se isto uradi i kad dijete zaplace. Ako djeca umiru, pri novorodjencetu se stavi neka trava ili zub od vuka; kad se dijete razboli stavi se noz pod prag. Iz kuce u kojoj je novorodjence ne valja davati oganj izvjesno vrijeme. Porodilja pije obavezno zivu, izvorsku vodu, da bi imala vise mlijeka. Smatra se da je porodilja necista za cetrdeset dana i da za to vrijeme ne valja da ide u crkvu, mlin i gumno. Po istecenom roku ode pravo u crkvu i time se oslobodi necistoce, a zatim moze ici i na sva ostala mjesta.

Krstenje. - Roditelji nastoje da sto prije krste novorodjence, jer ne valja drzati nekrst u kuci. Obicno krstenje obavljaju poslije osam, pa do petnaest dana. Jedino ako se dijete rodi bolesno, krste ga odmah. U izvjesnim slucajevima: ako se ocekuje kum, ako odmah zapne post ili usljed materijalnih oskudica, krstenje se moze odloziti i na duze vrijeme. U ovim slucajevima dijete stave u "mali krst", da ne bi umrlo prije nego "krst primi", sto bi se smatralo za veliki kucni grijeh. Uvijek se kum, koji je ponajcesce vjencani, poziva na kumstvo na osam dana ranije. On obicno dolazi ujutro onoga dana, koji je ponajcesce nedjelja, kad se krstenje obavlja. Za kuma se skoro uvijek poziva muskarac, rijetko kad zena, jedino u slucajevima kad joj muz nije kod kuce, kad su joj sinovi maloljetni ili ih uopste nema, a kumstvo vec odranije postoji izmedju njihovih kuca, pa smatraju da nije lijepo niti srecno ga prekinuti. I u ovakvim slucajevima mnogi ce prije pozvati na kumstvo bliznjega rodjaka svoga starog kuma, negoli njegovu zenu. U jednoj istoj kuci mogu kumovati muz i zena dok su oboje u zivotu. Krstenje se uvijek obavlja prije podne, dok dan raste, da bi i dijete bolje raslo. Dok se god obred krstenja ne obavi, rijetko ce koji kum da ista jede, pije ili pusi, vjerujuci da ce zbog toga dijete imati bolje zube. Na krstenju koje se ponajcesce obavlja u crkvi, obicno roditelji daju ime djetetu, uzimajuci ponajcesce imena novorodjencetovih predaka".

Opis obicaja vezanih za rodjenja djece u Crnoj Gori nijesmo prikazali pojedinacno po mjestima ili oblastima, kako je to uobicajeno, jer smo na osnovu pricanja nasih brojnih sagovornika zakljucili da su ovi obicaji gotovo istovjetni ili da postoje neznatne razlike. Tamo gdje ima razlika posebno smo ih naveli. S tim u vezi, logicno je da smo i imena nasih sagovornika izostavili, a radi se o istim ljudima koji se pominju u ovoj knjizi.

(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori" )

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:04

Kumstva...



Slusajuci brojne sagovornike iz mnogih krajeva Crne Gore, zapazili smo da su obicaji u vezi sa kumstvima svugdje isti, a posebno kod naroda hriscanske vjeroispovijesti. To je i osnovni razlog sto smo u ovom poglavlju dali opis obicaja koji karakterisu svrhu i bice kumstava u jedinstvenoj cjelini.

Poznato je od davnina da se zenidbama i udajama sirio i ucvrscivao krug dobrih prijateljstava po svim krajevima Crne Gore i sire. Posebno prijateljstvo se sticalo preko kumstava. Nigdje kao u Crnoj Gori kumstvo se nije tako dobro njegovalo i iznad svega cijenilo. U mnogim slucajevima ovo duhovno srodstvo bilo je jace i od krvnog srodstva. U Crnoj Gori kumstvo se smatralo svetinjom i uzvisenim odnosom medju ljudima i zbog toga ono se nije moglo odbiti. U narodu je ostala izreka:"Sve se moze odbiti a kumstvo ne moze". Od nasih brojnih sagovornika nijesmo mogli saznati da je neko nekada odbio da prihvati kumstvo. Koliko se kumstvo cijenilo govore cinjenice da je kum uvijek bio mio gost u kuci. U slucajevima kada se u porodici radovalo ili zalilo medju prvima se obavijestavao kum. Ne oslovljavaju se samo kumovi tom dicnom titulom, vec i svi ostali clanovi dvije porodice, pa cak i oni koji su u daljem srodstvu. O ovome se mnogo vodilo racuna, tako da se i u starosti zovu ovim imenom. Posebna je ljubav izmedju kuma i njegovog kumceta, gdje odnosi pocivaju na velikom postovanju, posebno od strane kumceta. Koliko je kumstvo uzvisena veza govore izreke:"Bog na nebu a kum na zemlji. Kada prolazis pored kumovske kuce, nazovi Boga pa i ako nikog u kuci nema ili kad prelazis preko kumovske njive, pazi da ti pri opancima ne ostane kumovske zemlje".

U Crnoj Gori kum se odabirao po cuvenju kuce i po licnom cuvenju neke osobe. Za kuma se odabirao i dobar drug ili dobar prijatelj. Kuma je odabirao ili sam mladozenja ili u sporazumu sa roditeljima. Prilikom sklapanja braka, najcesce bi mladozenja sa flasom rakije isao u kucu onoga koga je naumio da zove za vjencanog kuma. Posto se kumstvo ne moze odbiti, to bi skoro uvijek tu cast prihvatio govoreci:"Fala ti na pozivu, rado cu ga prihvatiti". Vjencani kum najcesce je bio i krsteni kum, sto znaci, da je krstavao i djecu kuma koga je vjencao. Istina, to nije bio uvijek slucaj, vec se za krstenog kuma mogao pozvati i drugi covjek. U stari vakat, za kuma, bilo vjencanog ili krstenog, zvao se muskarac. Nijesmo saznali od nasih sagovornika da se negdje za kuma zvala zena.

Poznato je da su se kumovi rijetko mijenjali, ali i to se ponekad desavalo. Najcesce se to prektikovalo onda kada su djeca umirala ili ako su se radjala samo zenska djeca. U ovakvim slucajevima, kum koji je krscavao djecu bi predlozio kumu cija su djeca umirala ili kome su se radjala samo zenska djeca, da promijeni kuma, racunajuci da bi to mozda doprinijelo da se stanje promijeni i poboljsa. Ovaj bi to ponekad poslusao ali ne i uvijek. Iako bi se desilo da se promijeni kum, stari kumovi bi i dalje bili dobri prijatelji i oslovljavali bi se kumovima. Pored ovih slucajeva promjene kuma, desavalo se da se unutar porodice dogovore da novorodjence krsti neko od clanova porodice vjencanog ili krstenog kuma. Evo jednog, nama poznatog, primjera za to. Jedan covjek u Pljevljima je vjencao i krstio osmoro djece jednom uglednom domacinu. Medjutim, ovome su umirala muska djeca (troje mu je umrlo) i kada se rodilo sljedece, osmo po redu, musko dijete, stara kuma je rekla svome muzu da joj dozvoli da ona krsti ovo osmo dijete. Ovaj se slozio pod uslovom da se i kumovi-roditelji djeteta sloze. Ovi su se slozili i ona je krstila to dijete i dala mu ime Vasilije. Vasilije je i danas ziv, a iza njega se rodilo jos jedno musko dijete i ono je i danas zivo. To dijete je bilo deveto po redu.

I kod vjencanja i kod krstenja, kumovski poklon kumovima ili kumcetu je uvijek najbolji i najcesce se davao u zlatnicima, u zlatnom nakitu ili u novcu. I uzvratni pokloni su, takodje, bili nesto bolji od ostalih. Kumu bi se davala najljepsa kosulja, carape, maramica i sl. Za trpezom, kumovsko mjesto je uvijek bilo na celu trpeze. Koliko se pazilo na kumstvo govori cinjenica da su u stari vakat, a nerijetko i danas, zene palile svijece, bilo u crkvi bilo na groblju, za dusu svojih najmilijih, medju kojima uvijek i kumu i kumi, naravno ukoliko nijesu bili medju zivima.

U slucajevima kada je kum bio sprijecen da dodje na krstenje, njega je mogao, uz saglasnost kumova-roditelja djeteta zamijeniti neko iz porodice kuma. Tu zamjenu je cinio neko od muskih clanova domacinstva.

U slucajevima kada su nekome umirala djeca, postojalo je vjerovanje da ce to prestati ako dijete krsti kum namjernik, kum od nevolje, kum od nuzde. Takvo krstenje se obavljalo tako sto bi porodilja sa djetetom u kolijevci, rano ujutro otisla na neku raskrsnicu puteva i tu bi ostavila kolijevku sa djetetom, a ona bi se u neposrednoj blizini sakrila. Kada bi naisao prvi putnik namjernik, ona bi istrcala i rekla:"Primi kume Boga i Sv.Jovana". Ponudjeni bi skoro uvijek primio dijete i zena bi ga povela u kucu ili crkvu radi krstenja, ili bi ovaj na istom mjestu dao ime novorodjencetu, ili nadimak. Ima slucajeva da su ovakva kumstva bivala za primjer drugim kumstvima. Postojali su i drugi razlozi za pozivanje kuma od nevolje. To se desavalo u ono vrijeme kada je bilo dosta krvne zavadje, pa, da bi se krv oprostila, davalo se kumstvo. Ovakva kumstva su bila dosta cvrsta i nijesu se mogla pogaziti ni sa koje strane. Takodje, ako bi se neko nasao u neprilici, bilo materijalnoj ili druge prirode, trazio bi od nekoga pomoci i taj koji bi mu izasao u susret i pomogao, bio bi od nevolje kum, jer onaj ko je u nevolji obracao bi mu se rijecima:"Pomozi od nevolje kume". I ova kumstva su bila za postovanje i neraskidiva.

Cesti su bili slucajevi da, kada dijete navrsi godinu dana, roditelji pozovu nekoga, obicno krstenog kuma, da dijete osisa. Ovaj kum otkida tri mala pramena djetetove kose, sa tri mjesta, a ostali dio kose moze majka da osisa. Ova se tri pramena cuvaju u kuci kao neka amajlija djeteta. Sisano kumstvo nije onako jako kao vjencano ili krsteno kumstvo, pa cak ni kao kumstvo od nevolje. Ovaj nacin kumstva se najcesce praktikuje kod Muslimana, a nije rijetkost i kumstvo od nevolje, i to iz istih razloga kao i kod naroda hriscanske vjeroispovijesti. Medjutim, kod katolika u Boki Kotorskoj nije poznato postojanje sisanog kumstva.

Koliko su kumstva cijenjena i koliko im se pridavala paznja govori cinjenica da je kumstvima posvecen veci prostor u Kanonu Leke Dukadjinija. Zbog izuzetne interesantnosti navescemo neke odredbe iz ovog Kanona.

U sto cetvrtom clanu se navodi da kod albanskih brdjana postoje tri vrste kumstva i to: kumstvo pri vjencanju, kumstvo pri krstenju i kumstvo pri podrezivanju kose, a u clanu sto petom, sto sestom i sto sedmom se navodi da ova kumstva zabranjuju srodjavanje s koljena na koljeno i to ne samo izmedju ukucana kumova vec izmedju dva bratstva.

Posebna paznja se posvecuje kumstvu pri podrezivanju kose, pa cemo preuzeti citav sto osmi clan:

"Kum je onaj ko podrezuje kosu.

Kuma je majka djecaka ili djevojcice kojima se podrezuje kosa.

Kumce ili kumica je djecak ili djevojcica kojima se podrezuje kosa.

Kum i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ostalih ukucana.

Ako djecak i djevojcica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.

Ako dijete umre prije podrezivanja kose, nece se sahraniti; pozvat ce se odredjeni kum; ako je kum daleko, netko drugi ce mu podrezati kosu, koji nece biti iz bratstva i plemena djeteta.

Djecaku podrezuje kosu muskarac a djevojcici zena.

Roditelji djecaka ili djevojcice, kojima se podrezuje kosa, pripremit ce sto god mogu bolju hranu da bi postovali kuma.

Kum ce doci s jednim od svojih prijatelja.

Pozivaju se tri-cetiri druga da sudjeluju u veselju kuce.

Cim kum sjedne na stolicu, jedan djecak iz plemena stavlja kumu u narucje kumce ili kumicu.

Kum ce podrezati kosu ovim redom:

jedan pramen na celu;

na sljepocnicama po jedan pramen;

iza glave jedan pramen.

Cim se podreze kosa, kum tri puta skarama dodiruje cello kumceta ili kumice govoreci:"U zdravlje i za dug zivot"! Ljubi kumce ili kumicu i skida ga s narucja i daje ga njegovoj majci - kumi, koja uzima i zdjelicu sa srebrnom asprom.

Kum daje kumi 50 - 150 grosa, a ne vise.

Pramenove kose uzima majka i cuva ih u skrinji.

Kuma ce dati kumu: curdiju (gunj), gace i dzamadan, a ukucanima kumove kuce - koliko god da ih je - odnijet ce nekome rucak, nekome stvari ili dokoljenice.

Prije nego sto se djetetu odreze kosa, skare mu ne dodiruju glavu; ako mu je mnogo porasla kosa, sazeci ce mu se lucom od bora.

Cim se djetetu podreze kosa, te noci kum spava u kuci kumceta ili kumice; Sjutradan ustaje i vodi sa sobom kuma i kumce svojoj kuci, gdje ostaju tri ili pet dana, po kanonu.

Ni smrt ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume, bez kumceta i kumice."

Vrijedno je navesti jos jedan obicaj u vezi sa krstenjem djece. Naime kod Malisora katolika je obicaj da kada dijete nauci prve molitve, a to je zivotno doba od 7 do 15 godina, dolazi biskup u crkvu i u prisustvu kumova vrsi masovno krstenje djece u citavom plemenu. Ovaj ritual se zove Krizma. Taj dan je opste slavlje u citavom plemenu.



(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori" )

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:05

Obichaji na slavama u CG...


Svaka pravoslavna i katolicka kuca ima po jedan dan u godini koji slavi i to se zove krsna slava ili krsno ime. To je ustvari slavljenje svetitelja, onako kako je predvidjeno crkvenim kalendarom, a za koga se vjeruje da je zastitnik loze i porodice, odnosno bratstva. Od davnina postoji vjerovanje da su se na taj dan krstili neki nasi preci, ili da se toga dana desila neka radost u kuci, bilo da se izbjegla neka nesreca ili da se ispunila neka nada. U znak zahvalnosti prema svetitelju cije je ime u crkvenom kalendaru zapisano toga dana, ljudi su taj dan odredili za svoju slavu, a u cast svetitelja koji predstavlja posrednika kod Boga. Svetitelj je ujedno i zastitnik porodice, bratstva, pa i plemena. Najcesce jednu istu slavu slavi citavo bratstvo ili vise bratstava, pa cak i citavo pleme (kod katolickih malisora), o cemu ce kasnije biti vise rijeci. Krsna slava se ne mijenja i ona se prenosi s koljena na koljeno, sa potomstva na potomstvo. Istina, ima malo slucajeva da je neko promijenio krsnu slavu. To se moglo desiti iz vise razloga. Mi cemo ovdje navesti jedan razlog za koji smo nedavno culi i koji je istinit. Predak danasnjih Stojanovica iz Pazica kraj Danilovgrada, od bratstva Martinovica iz Bajica kraj Cetinja, pobjegao je od krvne osvete i stanio se u Pazice. Slavio je krsnu slavu Svetoga Jovana (20.januara). Kako je ovdje obicaj da svi idu na slavu svakome komsiji ili prijatelju, to je domacin morao ove ljude docekivati sa dosta hrane i pica, a taj trosak nije bio mali za ovog siromasnog inokosnog Stojanovica (koji je uzeo prezime Stojanovic, takodje zbog krvne osvete). Za slavu se morao zaduziti, da bi kasnije oskudijevao vracajuci dug. Ta "nevolja" ga je natjerala da uzme krsnu slavu Svete Petke koju slavi najveci broj bratstava u Bjelopavlicima.

U Crnoj Gori se slavi mnogo svetitelja, a najvise je onih koji slave: Svetog Nikolu-Nikoljdan, Svetog Arhandjela Mihaila-Arandjelovdan, Svetog Jovana-Jovan\njdan, Svetog Velikomucenika Djordjija Djordjije-Djurdjevdan, Svetu Petku itd.

Pored krsne slave, neke kuce-porodice obiljezavaju, prisluzuju, proslavljaju (prislavice, posluzbice) jos jedan dan u godini u vezi sa nekim svecem. To cine oni ljudi ili bratstva kojima se toga dana desilo nesto izuzetno lijepo ili (zbog nekog grijeha) nesto lose. Istina, taj dan se ne obiljezava kao krsna slava, vec vise kao dan kada se odaje postovanje i zahvalnost tom svecu. Toga dana se u krugu porodice ili manjeg bratstva pripremala manja svecanost, koja se obicno obiljezavala boljim i svecanijim ruckom.

U stari vakat, skoro svaka kuca je imala ikonu sveca ciju slavu slavi i ona se drzala na vidnom mjestu na zidu sobe. Ako je neko imao kandilo, ono se drzalo ispred ikone. Inace, obavezni symbol krsne slave i danas je svijeca, koja na dan slave gori od ujutro do uvece.

Krsna slava je za vjernike najveca svetinja. Kada se neko zakune:"Krsne mi slave" ili "Svetog mi Nikole" (ako mu je to krsna slava) treba mu vjerovati, jer se zakletva izgovara sa velikim strahopostovanjem. Kada se kletva odnosi na slavu, kao:"Nit slavio nit se veselio", ta kletva se prima sa uzasavanjem i strahom.

Po pravilu, krsna slava se slavi tri dana. Neki vjernici (u Sandzaku) drugi dan nazivaju pojutarje, a treci ustavci. Toga dana prijatelji odlaze. Istina, ima slucajeva da prijatelji odlaze cetvrtog dana. Obicno su imucne porodice slavu slavile tri dana, sto neke i danas cine. Pored ovoga, zajednicko za sve one koji slavu slave je da obavezno na slavu dolaze odive i neko od glavnih prijatelja. Oni najcesce dolaze uoci slave. Takodje, za slavu se kolje dobar brav ili prase, a kod nekih cak i po dva brava. Interesantno je napomenuti da se za tu priliku klao najbolji brav. Nerijetko se desavalo da domacin kuce mjesec-dva pred slavu posebno hrani brava koga je odredio da kolje za slavu. Na ovo upucuje dobro poznata narodna prica koja govori kako je nekom domacinu crkavala stoka i kada mu je neki mudrac rekao da je to zbog toga sto za slavu kolje najslabije zivince, umjesto da kolje najbolje. Nesrecni covjek je poslusao savjet mudraca i ubuduce je za slavu klao najbolje iz obora. Od tada mu stoka vise nije crkavala, i sve mu je poslo u napredak.

Svi pravoslavni vjernici u Crnoj Gori za proslavu krsne slave spremaju slavski ili krsni kolac tzv. Krsnjak. To je okrugao hljeb od psenicnog ili bijelog brasna, ukrasen sa gornje strane krstom i drugim figurama od istog tijesta, ili proskurama - drvenim pecatom za ukrasavanje slavskog kolaca. Krsni kolac se uz molitvu na dan slave presijece sa donje strane unakrst i prelije vinom. Ovo cini svestenik zajedno sa domacinom kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce sa jos nekim iz porodice, po mogucnosti, muskarcem.

Na osnovu razgovora sa velikim brojem starijih ljudi iz raznih krajeva Crne Gore, dosli smo do zakljucka da su obicaji obiljezavanja krsne slave u najvecem dijelu isti ili slicni. Mi cemo ovdje dati cjelovit opis obiljezavanja krsne slave u Bjelopavlicima, i s obzirom na njenu specificnost, kod katolickih Malisora u Zeti, a zatim cemo navesti razlike tamo gdje one postoje.

U Bjelopavlicima se obicno kaze da je Sveta Petka krsna slava svih Bjelopavlica. To je donekle tacno, jer najveci broj bratstava u Bjelopavlicima slavi Svetu Petku kao svoju krsnu slavu, a samo jedan mali broj bratstava slavi druge slave. Razgovarali smo sa velikim brojem ljudi iz vise sela u Bjelopavlicima i niko nam nije znao objasniti zasto su brojna bratstva odabrala Svetu Petku kao svoju krsnu slavu. Jedino sto se moglo cuti je da se Sveta Petka u Bjelopavlicima slavi od davnina, i da niko od Bjelopavlica ne prisluzuje drugu slavu, prislavicu.

Svaki domacin u Bjelopavlicima se priprema da proslavi krsnu slavu uz bogatu trpezu. Nastoji se obezbijediti dobar brav, koji se pece, a ponegdje i kuva. Pored ovoga, na trpezi se nalazi dosta prsute, sira, salate, priganica, slatkisa, a od pica dosta rakije i vina, kao i domacih sokova. Domacica ispece slavski kolac od psenicnog brasna koji je ukrasen raznim figurama od istog tijesta.

Glavna svecanost je na dan slave. Medjtim, odive koje se nikada ne zovu, ako zive negdje daleko, najcesce ce doci uoci slave i svakako neko od glavnih prijatelja, koji se, takodje, ne zovu. Ustvari, u Bjelopavlicima se na slavu niko i ne zove. Jedino se moze pozvati neki poznanik ili dobar drug koji zivi u nekom drugom mjestu. Ujutro, na dan slave, domacica zapali veliku vostanu svijecu i kandilo, ako ga ima. Soba je lijepo uredjena. Na stolu je postavljen krsni kolac, a pored njega gori svijeca. Kada gosti dodju na slavu domacinu i domacici cestitaju slavu govoreci:"Srecna slava" ili "Neka vam je na zdravlje Sveta Petka". Nakon toga, gosti sjedaju za sto. Na stolu se, prije dolaska gostiju, postavi: prsuta, pecenje, kuvano meso, sir, salata, priganice, kolaci i svakako, vino i rakija. Ako neko od gostiju pije sok bice njime posluzen. U danasnje vrijeme trpeza je bogatija i raznovrsnija, a i izbor pica je veci. Svi oni koji sjede za stolom ni jednu casu nece popiti sto nece nazdraviti domacinu uz cestitku krsne slave. Slavi se cijeli dan, do kasno u noc. U stari vakat, slava se slavila po tri dana. Naravno, oni siromasniji to nijesu mogli ciniti zbog velikih troskova. Buduci da u Bjelopavlicima najveci broj porodica slavi istu slavu i da ovaj kraj zauzima veliki prostor, to svestenik ili svestenici nijesu u mogucnosti da istoga dana dodju u svaku kucu i uz molitvu presijecu slavski kolac. No, tamo gdje dodje, svestenik i domacin, ili neko od muskih glava iz kuce, stojeci okrecu kolac s lijeva na desno, to se odvija uz svestenikovo pojanje. Na kraju, ovog rituala svestenik sa donje strane nozem presijece unakrst krsni kolac i takodje, unakrst ga prelije crnim vinom, pa se njih dvojica tri puta poljube u lice i tada svestenik kaze:"Domacine, srecna ti slava, mnogaja ljeta". Poslije ovog cina, i svestenik sijeda za sto, gdje biva pocascen bogatom trpezom. Svesteniku se daje odredjena suma novca za njegov dolazak. Ako nema svestenika, Krsni kolac sijece domacin kuce sa jos nekim muskim clanom iz kuce, a moze i sa kumom ili prijateljem.

Na slavu se u ovom kraju ne donosi nista od poklona, osim sto odive donesu neki sitniji dar svojima u rodu.

Slavu nam je opisao Milivoje Stojanovic iz Pazica, star 72 godine, a tacnost njegovih navoda potvrdilo je vise sagovornika.

Kod katolickih Malisora svako pleme u Malesiji ima svoju krsnu slavu. Nije poznato da se u nekom plemenu slavi vise slava. Tako npr. U Zatrijepcu, koji ima sest sela, svi zitelji slave Malu Gospu koja se uvijek proslavlja prve nedjelje u oktobru.

Svaki domacin u Malesiji, ako ima svoje ovce, najmanje mjesec dana prije slave, odabere po jednog, a nerijetko i po dva brava, koja ce malo bolje prigledati da bi za slavu imao sto deblje i ljepse meso. Ukoliko nema stoke u svom oboru, on ce gledati da kupi najboljeg brava ne gledajuci koliko kosta. Pecivo se najcesce, ili bolje reci uvijek pece cijelo i to uoci slave. Domacica se stara da se obezbijedi u dovoljnim kolicinama: sir, prsuta, salata, kolaci.

U ovom kraju se rijetko ko zove na slavu, jer odive koje su udate u drugo pleme i glavni prijatelji, a zatim kumovi i pobratimi, dolaze na slavu nepozvani. Jedino se pozivaju poznanici ili dobri drugovi. Gosti dolaze uoci slave na veceru i svakako, sjutradan na dan slave. Niko od gostiju ne donosi poklone, osim odive, koje svojima u rodu donose sitnije i uobicajene darove. Ranije je bio obicaj da gosti na odlasku iz kuce domacina, daruju domacicu novcem. Ovaj obicaj danas ne postoji. Za goste koji su dosli uoci slave sprema se bogata vecera na kojoj se posluzuje u izobilju: peceno i kuvano meso, prsuta, sir, razne salate, kolaci, a od pica vina, rakija i sokovi. Istom hranom se ugoscavaju i oni koji dodju na dan slave. Ustvari, i ovdje se tri dana slavi. Ujutro, na dan slave, domaci ukucani zapale veliku vostanu svijecu i kandilo (ko ga ima). Kandilo gori tri dana, koliko traje slava. Posto u plemenu svi slave istu slavu i svi ocekuju svoje goste, obicaj je da rano ujutro na dan slave jedni drugima idu u kucu i cestitaju slavu (na kafu i rakiju). Tada se obicno posluzuje kafa i rakija (komsija, brat, rodjak). Za vrijeme slavljenja, obavljaju se samo najnuzniji poslovi u kuci i oko stoke. Nije rijedak slucaj da se na slavi zapjeva i zaigra, jer kako kazu to je radost i kuce i plemena.

Kod katolickih Malisora se ne sprema slavski kolac, pa svestenik i ne dolazi u svaku kucu radi prekade. Ovdje je obicaj da se uoci Nikoljdana pozove fratar da prekadi citavu kucu, uz boziji blagoslov.

Opis ove slave mi je opisao Dede Cacovic, iz Zatrijepca, star 78 godina.

Za razliku od malisorskih katolika, kod katolika u Kotoru i sire (skoro u cijeloj Boki) najvise se slave kao krsna slava Sv. Luka 18.XII, Sv. Tripun 1.XI, zatim Svi Sveti 3. II itd. I ovdje se za slavu sprema bogata trpeza. Nekada se za tu priliku obavezno klao dobar brav i sluzilo se dosta drugih jela. Za slavu se sprema slavski kolac koji se ovdje naziva - krsnjak. On je lijepo ukrasen sa gornje strane raznim figurama od tijesta. U sredinu krsnjaka stavi se dosta debela svijeca, koja pored kandila, gori cijeli dan. Domacin kuce, sa jos nekim clanom porodice prelomice krsnjak, sto znaci da to ne cini svestenik, kao kod drugih vjernika u Crnoj Gori. Na slavu se dolazi bez poziva. Jedino se moze pozvati kum ili neki poznanik. Gosti obicno dolaze na rucak. Muskarci mogu na dar nositi flasu pica, a zene voce, keks i sl. Slava se slavi samo jedan dan i toga dana se sluzi sveta misa. Detaljan opis ove slave dala nam je Petrovic Tonka iz Skaljara - Kotor, stara 75 godina.

Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i Ljeskopoljci" dao opis krsne slave u Zeti, koju smo zbog interesantnosti preuzeli u cjelini, s obzirom na to sto se odnosi na obicaje od kraja XIX vijeka.

"Svi zecani, osim Lajkovica, slave jesenja krsna imena, a to je vrijeme kad ljudi posvrsavaju najvece domace poslove, priberu ljetinu i spreme se za zimu. Najvise je svecara Sv. Nikole, pa Sv. Srdja, Djurdjica, Vraceva, apostola Tome, Sv. Jovana i Sv. Alimpije. Samo Lajkovici slave Petrov-dan.

Slava krsnog imena je u starije doba, skoro do oslobodjenja, trajala tri dana. Taj je obicaj bio u Crnoj Gori, a u Malesiji se i danas podrzava. Od oslobodjenja zecani su uzeli primjer od Crnogoraca i slavu su sveli na jedan dan, na dan praznika.

Na nedelju dana prije domacin posalje "haber" prijateljima, ili i sam podje, i pozove ih na krsno ime. I najblizi prijatelj, makar bio i zet, nece doci, ako ne bude pozvan. Na sam dan slave domacin urani i odnese u crkvu "punje" i "proskuru", a kad stanu dolaziti gosti, on ih docekuje pred vratima i ulazi s njima u kucu. Prije rucka gosti budu pocasceni rakijom, mezom i kavom, a kada bude vrijeme rucka, jedna zena uzme vagan i punu cepciju vode, a na lijevo rame baci mrezu ili "pescir" za otiranje ruku, pa posipa gostima na ruke, da ih operu. A kad sjednu za trpezu, domacin uzima zapaljenu svijecu i lopatu zara, na koji stavi tamjan, pa nakadi sebe i one do sebe, i daje lopatu dalje da se nakade svi gosti, zatim uzima krcag vina i napija u slabu bozju, govoreci:" U slavu bozju i svetoga (ime)! Zdravi, da Bog da!" Sa zdravicom se izrede svi gosti. A kad se pocne jesti, prvo domacin uzme "lozicu", prvi zalozi i rece:" Pomozi Boze! Elate de, ako Bog da, pocnite"! i onda ustane i gologlav drzi svijecu u rukama dokle gosti dovrse rucak. Za vrijeme rucka, on neprestano vice na mladje da donesu na trpezu, cas ovo cas ono, i uvijek nuka goste da jedu i piju.

Trpeza je preko cijelog dana postavljena i puna jela i pica. U Zeti je obicaj, a tako isto i u Crnoj Gori, da se iznese pred prijatelje toliko hljeba i mesa, da ostane iza rucka citava gomila hljeba i mesa na trpezi, da bi covjek rekao da gosti nijesu nista jeli. Tako isto i o svadbi. Sramota je za domacina da na trpezi ostane malo, on se boji zamjerke, da gosti ne pomisle da je tvrdica i da mu je zao potrositi.

Na dan slave nece doci niko osim pozvanih, a samo ce doci prosjak i on bude ugoscen kao ma koji prijatelj. Prijatelji dolaze preko cijelog dana i svako mora sjesti za trpezu, jesti i piti. Ima ljudi koji na dan slave obilaze mnogo kuca i svuda moraju jesti i piti. Ispred sunca svi gosti ponovo sjednu za trpezu, pa jedu i piju, i onda zahvaljuju domacinu i idu kuci. U starije doba odive su dolazile na 2-3 dana pred slavu i ostajale su po citavu nedjelju iza slave, a sada i one, kao i ostali prijatelji, dodju izjutra i uvece idu kuci.

Zdravice koje se odrze u Zeti o krsnom imenu i svadbi, kratke su, one se kazu sa nekoliko rijeci, i nijesu onako duge i duhovite kao u Hercegovini i Crnoj Gori".

Kako i krsna slava kod pravoslavnih u Bijeloj - Boka Kotorska ima svoje osobenosti, to cemo je u kratkim crtama opisati.

Nasa sagovornica Zorka Matkovic, stara 80 godina iz Bijele rekla nam je da ona slavi krsnu slavu Sv. Jovana (20. januara), a prisluzuje Sv. Ceklu. Inace, u Bijeloj ima vise od 60 domacinstava koja slave istu slavu. Za krsnu slavu se sprema krsnjak (krsni kolac), kao i niz drugih jela i pica. Za slavu se uvijek pali svijeca i kandilo. Ako krsna slava pada u petak ili srijedu, onda je sva hrana posna. Za slavu se pozivaju prijatelji, kumovi, ujaci, komsije. Malo ko ce doci nepozvan. Obicno se gosti pozivaju na rucak ili veceru. Muskarci koji dolaze na slavu donose po flasu pica, a zene malo secera, kafe i sl. Svestenik dolazi samo ako se pozove da prekadi kolac. Od jela se sprema: supa, ljepse meso sa prilozima, peceno meso, prsut, kolaci i drugo. Posto se supa pojede, domacin kuce sa ostalim muskarcima, uz molitvu, lomi krsnjak. Onaj koji sjedi u cello trpeze da domacici jednu cetvrtinu krsnjaka, a ona njemu sipak (nar). Pri tom mu govori da je od boljega dara i uz to mu daje punu bocu vina. Posto u cello trpeze sjedi najcesce ujak, kum ili neko ko je posebno postovan od porodice, taj je obavezan da odrzi govor-zdravicu.

S obzirom na to sto svi oni koji slave istu slavu ne mogu odlaziti jedni drugima na cestitku, obicaj je da se to obavi sjutra vece. Inace, slava se slavi tri dana. Nekada ranije, pozvani gosti su dolazili i uoci slave. Sada se to cini rijetko. Ovdje treba navesti i to da domaci idu u crkvu sa proskurom i to prvoga dana ujutro. Proskuru cini mali krsnjak i pola litra vina. To se zamota u bijeli faculet i ostavlja u crkvu.

Nasa sagovornica nam je rekla da je i u ovim krajevima bilo slucajeva da neko promijeni krsnu slavu, ali razloge za to nije mogla navesti.

Razgovarajuci sa ljudima iz raznih krajeva Crne Gore, zapazili smo da kod obiljezavanja krsne slave postoje i neke razlike od mjesta do mjesta, pa cak i kod onih koji slave istu slavu. Navescemo neke od tih razlika.

Kod malisorskih katolika se ne pravi slavski kolac i svestenik se ne zove da prekadi kucu na dan slave.

U Rijeckoj nahiji nekada se slava slavila tri dana, a sada jedan dan. Kuca se prekadjuje i krsni kolac sijece na dva dana ispred slave. Ako je slava u srijedu ili petak onda se toga dana obavezno posti, jelo se sprema na ulju i to obavezno riba.

U Katunskoj nahiji slava se obiljezava razlicito od sela do sela. U Pjesivcima se na dan slave pravi veselje i omladina se okuplja na sijelo i danju i nocu.

U Pivi je uvijek na trpezi riba, pogotovo kod onih koji slave Sv. Nikolu, a pored toga sprema se: cicvara, sukane pite, meso, sir, skorup, a od pica rakija i medovina (medovina je pice koje se sprema od meda u sacu i vode i kada to pocne vreti, kada nadodje, kroz mjesec dana, lijepo je piti).

U Ljeskopolju oni koji dolaze na slavu donose ko sta ima: rakiju, keks, kafu, secer itd. Slava se slavi samo jedan dan. Ispred glavnog prijatelja na trpezu se stavlja pecena glava ili plece od brava. Na slavu se dolazi ujutro. Sprema se kuvano zito-pananija. Ako je slava u petak ili srijedu, jelo je posno i obavezno se riba mora naci na trpezi.

Na kraju treba navesti jos jedan detalj koji je vrijedan paznje. Naime Arhimandrit Justin Popovic u Zitiju Svetog oca nasega Petra prvog mitropolita cetinjskog, cudotvorca, objavljenog u knjizi - Boj Crnogoraca s Mahmut pasom, objavljenoj na Cetinju 1996. godine, na strain 23. navodi:"Bjese usao u ta vremena jos jedan rdjav obicaj u narod. Naime, kada bi slavili krsno ime, mnogi bi ga slavili i po nedjelju dana, kao da se slavlje krsnog imena sastoji u pretjeranom jelu i picu i raskalasnosti, a ne u molitveno slavlje i cestovanju Boga i njegovih ugodnika. Tako se desavalo da gosti pojedu sve i onako siromasnoj sirotinji i ostave iza sebe gladnu djecu i prazne domove. Videci tu nedobru stvar, Sveti Petar izadje jednom pred Crnogorce sa krstom u rukama, pa podigavsi poslije besjede obje ruke k nebu, glasno rece: Cujte me, Crnogorci, i neka me cuje Bog i sve planine: Ko od sada bude slavio svoje krsno ime kao do sada, da Bog da ga s krvlju slavio! Ova svecana i strasna molitva Svetog Petra tako podejstvova na sve Crnogorce, da od tada kao nekim cudom nestade ovaj rdjavi obicaj medju njima"

(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori" )

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:08

Bozhic kod pravoslavnih u CG...



Bozic se kod svih hriscana slavi kao dan rodjenja Isusa Hrista. To nije samo dan porodicnog veselja, vec svih u bratstvu, selu, plemenu i sire. Bozicu kod pravoslavnih prethode bozicne posti, koji uvijek pocinju 27. novembra i traju do 6. januara. Prema predanju, ovaj post traje jos iz doba Isusa Hrista. Prema crkvenom tumacenju, post je uzdrzavanje covjeka od mrsne hrane, s jedne strane, i uzdrzavanje od rdjavih navika, misli, zelja i dr., s druge strane. Cilj posta je ociscenje tijela, jacanje volje i sl. Oni koji hoce da poste cijele bozicne poste uzdrzavaju se od hrane koja je zivotinjskog porijekla. Izuzetak cini riba.

Kod Crnogoraca Bozic se smatra jednim od najvecih praznika. Bozicno slavlje, pocinje na Badnji dan, a to je uoci Bozica. Ujutro u rasvit zore domacin kuce, sam ili jos sa nekim odlazi u sumu da posijece i donese kuci badnjak. Najcesce se bere hrast ili cer, a u nedostatku toga moze svako sirovo drvo. Danas se u gradovima kupuju hrastove grancice koje simbolizuju badnjak. Onaj koji sijece badnjak ostavi prvi iver da od njega stavi parce u cesnicu o kojoj ce kasnije biti rijeci. Kada sa pjesmom domacin kuce donese badnjak, isijece ga na onoliko djelova koliko ima muskih glava i jedan vise za "Mali bozic" i iste uzasloni uza zid kuce. Kod nekih je obicaj da se sijece samo jedan veci i jedan manji badnjak. Treba napomenuti da je kod Crnogoraca obicaj da se badnjak okrvavi, tj. Da se na njemu zakolje ono sto je domacin kuce namijenio da kolje za Bozic. Na Badnji dan se obavljaju svi radovi, a najvise se vrse pripreme za Badnje vece i Bozic. Treba napomenuti i to da je obicaj da se na Badnji dan nista iz kuce ne daje niti se ide kod drugoga da se sto pozajmljuje. Uvece, kad se oposle vanjski radovi i kada je domacica spremila veceru, a to je u prvi mrak, u kucu se unosi slama i prostire se po sobi, sto simbolizuje jasle u kojima je rodjen Isus Hristos. Domacica je na patosu prostrla vrecu ili nesto slicno i na njoj postavila veceru. Za veceru se obicno sprema posni pasulj, priganice przene na ulju, med, riba ili bakalar, salata, a od pica rakija i vino. Sva zenska celjad, sa upaljenim svijecama ili jednom svijecom, stoje unutar prostorije i cekaju da se pojavi domacin i ostali muskarci iz kuce sa badnjacima ili badnjakom. Kada domacin dodje pred vrata kuce govori:"O domacine"! Iz kuce domacica odgovara:"Evo ga evo"! Na to ce domacin:"Dobro vece i srecno vam Badnje vece"! Iz kuce odgovaraju "Sve vam srecno i cestito bilo" i zatim muskarce posipaju zitom. Badnjaci se nose odmah na ognjiste i postavljaju se unakrst. Tada domacin uzima po malo od sve hrane koja se spremila za veceru i stavlja na badnjak govoreci:"Zdravi ste badnjaci veseljaci! Ja vas hljebom i vinom, a vi nas zdravljem, napretkom i svakom srecom"! Tada se malo vina pospe po njima, a u nedostatku vina moze i rakija. Poslije ovoga, pomole se Bogu stojeci i svi sjedaju na slamu oko postavljene vecere i veceraju. Poslije vecere domacica daje smokve i orahe ili ljesnike da se krcaju, a pece kestenje ako ihima. Od pica se pije rakija ili vino. Pjevaju se razne pjesme, a najvise bozicnje, naravno ko ih zna. Dok badnjaci gore, domacica priprema hranu za Bozic, posebno kuvajuci sirovo i suvo meso. Na badnje vece rijetko ce ko kod koga poci, a ako i dodje to je na kratko vrijeme. Povremeno, domacin, ili neko od odraslih, izadje iz kuce i opali iz puske metak, zovuci nekoga iz sela:" O Vasilije, srecno ti Badnje vece"! Drugi tada odgovara:" Sve ti srecno i cestito bilo"!

Ako domacin nema stalnog polaznika (poloznjaka, radovana), on ce prije Bozica pitati nekoga ko mu je posebno mio i drag hoce li da mu bude polaznik, sto ovaj uvijek prihvati. Na Bozic, rano ujutro, polaznik ide u kucu koju treba da polazi. Sa grancicom od badnjaka ili patalicom koju je domacin kuce napravio (to je sa strane otesana grana od hrasta) ulazi u kucu govoreci:" Domacine"! Kada se ovaj pojavi na vratima pospe ga sa malo zita i domacin njega, i kaze:" Dobro jutro i srecan vam Bozic"! Ukucani odgovaraju:" Sve ti srecno i cestito bilo"! Polaznik prilazi badnjacima koje je domacica vec malo razgorela, i govori "Dobro jutro badnjaci veseljaci". Zatim udara po njima grancicom ili patalicom a po kuci prskaju varnice i on nastavlja govoreci:" Koliko ovih varnica toliko u dom muskih glava, toliko srece, radosti, zdravlja i napretka. Koliko ovih varnica toliko govedi, ovaca, konja, kosnica" i tako dalje nabraja. Poslije ovoga rituala polaznik se prvi omrsi. Domacica servira vise vrsta mesa (kuvano, sirovo i suvo, peceno, barena kobasica) sir, skorup, itd. Poslije tarkanja badnjaka, u kuci se svi mirbozaju, na nacin sto se tri puta ljube i govore:" Mir bozji, Hristos se rodi" a ovi odgovaraju:" Vaistinu se rodi" i tako ce se to ponavljati sa svakim ko bude dolazio u kucu, ili se sretnu van kuce. Ovdje treba napomenuti da jedni drugima ne idu na Bozic, dok polaznik ne dodje. Polaznik najcesce ostaje na rucak i tada domacica, u najvecem broju slucajeva, pored ostalog iznese cesnicu, a to je prijesna pogaca, u koju je stavljen metalni novac, a ponegdje i parcence ivera od badnjaka, malo od jarma, od sita i sl. Ova pogaca se lomi rukama na onoliko djelova koliko ima prisutnih za trpezom. Vjeruje se da ce onaj koji nadje novac biti srecan. Velika je radost kada novcic nadje domacin ili domacica kuce. Od dolaska poznanika, pa u toku cijelog dana, povremeno se puca iz vatrenog oruzja.

Na kraju treba napomenuti da se na Bozic, kao i na Badnje vece, obavezno pjeva uz gusle, naravno ko to umije. Kada polaznik polazi svojoj kuci, ostavlja nesto malo novca pored badnjaka, koje uzima domacica i koja ce polazniku darivati carape i maramicu ili nesto slicno. Kod nekih se ovaj poklon polazniku daje na Vaskrs. Zabiljezili smo i to da je u vecini sela pljevaljske opstine obicaj da zene, a nerijetko i po neki stariji muskarac, na Bozic ujutro idu na groblje i svak od njih nosi po bocu rakije zasladjene secerom. Tamo je piju i to ne u malim kolicinama.

Posebno treba istaci da se u nekim krajevima Crne Gore na Bozic ujutro sluze narocita jela. To se cini u Sarancima - opstina Zabljak gdje se priprema Dzogrdan, specijalitet koji se jede na Bozic ujutro. Dzogrdan se priprema od sakupljene masnoce sa supe od kuvanog sirovog i suvog mesa i tome se doda dosta skorupa iz mjesine, kao i izdrobljeni hljeb pa se napravi smjesa popara. Ovo je izuzetno ukusno.

Svi navedeni obicaji u vezi sa slavljenjem Bozica su opisani na osnovu podataka sakupljenih od ljudi iz mnogih krajeva Crne Gore, s tim sto nijesu navedeni detalji koji se od mjesta do mjesta razlikuju. Medjutim, kako postoje bitne razlike u obiljezavanju Bozica kod malisorskih katolika, katolika u Boki Kotorskoj i pravoslavnih u Bijeloj, to cemo ove obicaje iznijeti onako kako smo ih culi od sagovornika….



(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori")

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:09

Bozhic kod pravoslavnih u Bijeloj(Boka)




Pravoslavni zivalj u ovom mjestu a posebno stariji ljudi, redovno se postili sve bozicne poste. Jedan ili dva dana prije Badnjeg dana muskarci idu da sijeku badnjake. Za Badnjak se sijece hrastovo drvo ili (u nedostatku hrasta) maslinovo drvo. Koliko je muskih glava toliko se sijece badnjaka. Badnjaci su oblice velicine 40 do 50 cantimetara.

Od sagovornice smo saznali da su kod njih jedne godine posjekli 17 badnjaka. Mora biti neparan broj. Ako ima 14 muskih glava, treba da se posijece 15 badnjaka itd. Svi badnjaci se ne unose u kucu na Badnje vece, vec samo jedna trecina, a jedna trecina na Vasiljev dan na staru novu godinu, zatim, uoci Bogojavljenja, a po neko i na Savindan. Na Badnji dan domacin kuce zareze badnjake na oba kraja, a domacica iste ukrasi sa lovorikom, maslinom i crvenom vrpcom. Pored ovoga, domacica pece pecivo i kuva meso za Bozic. Posto padne mrak, domacin sa ostalim muskim glavama unosi badnjake, a zene ih docekuju, posipajuci ih orizom ili zitom. Pri ulasku govore:" Dobar vecer i nazdravlje vam Badnje vece"! Posto se badnjaci naslazu na ognjiste, domacin ih prelije vinom i, uz zapaljenu svijecu i kandilo, pomole se Bogu i sjedaju za trpezu. Po patosu je prostrta slama, a na trpezi je posna hrana, i to: posni pasulj, riba, bakalar, priganice, salata. Poslije vecere, svi u kuci se vesele, pa se nerijetko i zapjeva. Svi sjede na slami oko badnjaka. Ovdje je obicaj da jedni kod drugih mogu ici isto vece, i to se cini uz pucanje iz pusaka ili revolvera.

Ujutro, ko prvi od muskaraca dodje taj je polaznik i on ostavlja pored badnjaka nesto novca, a pri polasku kuci dobije od domacice peskir, carape, maramicu i sl. Poslije dolaska polaznika, ide se u crkvu na jutarnju leturgiju. Ovdje je karakteristican obicaj za vrijeme rucka. Naime, kada se sjedne da se ruca, svak drzi po malu svijecu (miroboznicu) i svi se izmedju sebe po tri puta ljube u lice i izgovaraju ove rijeci:" Mir bozji, Hristos se rodi, molimo se Bogu i rozdestvu Hristovu, nazdravlje!" Na Bozic se docekuju gosti sa punom trpezom, ali se oni malo zadrzavaju, jer svak od pravoslavnih ocekuje svoje goste.

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:11

Bozhic kod katolika u Boki


Kod katolika u Boki Kotorskoj Bozic se smatra najvecim porodicnim praznikom. Pripreme za proslavu Bozica pocinju dosta ranije, a odnose se na kupovinu poklona (ukucani jedni drugima kupuju poklone), zatim na kicenje jelke, branje badnjaka, spremanje peciva i sl. Badnjaci se sijeku dva tri dana prije Bozica ili na Badnji dan. Uvijek se odsijece onoliko badnjaka koliko ima clanova porodice, i muskih i zenskih. Na Badnji dan se ne smije nista traziti na zajam i nastoji se da se, do ovoga dana svi dugovi izmire. Kao i kod drugih hriscana, na Badnji dan je strogo zabranjeno da se jede mrsna hrana. U prvi mrak, muskarci unose badnjake. Kada ulaze u kucu, kazu:" Dobro vece i nazdravlje vam Badnje vece" a ovi odgovaraju:" Hvala vam", a za tim ih posipaju rizom ili psenicom. Posto se badnjaci naloze, domacin kuce ih prelije sa vinom. Nakon sto se pomole Bogu, sijedaju za trpezu na kojoj je sva hrana posna. Tuima posne fadzole (pasulja), priganica, ribe, bakalara, meda i sl. Od pica se pije prvenstveno vino ali i rakija. Od momenta kada su se badnjaci unijeli u kucu, pa sve dok ne pregore, ne prestaje povremeno pucanje iz vatrenog oruzja.

U ovim krajevima, u crkvu se ide oko pola noci, i to je najsvecaniji dio proslave Bozica. I ujutro se, takodje, ide u crkvu. Ovdje nije obicaj da se za polaznika zove posebna osoba. Polaznik je onaj koji prvi udje u kucu. Istina, to mora biti muskarac. Njega ce domacica kuce darivati peskirom, carapama, maramicom, a ponegdje i kosuljom. Svi oni koji idu da cestitaju Bozic, a to je najcesce drugog i treceg dana, to cine rijecima:" Nazdravlje vam Bozic", a ovi drugi samo zahvaljuju.

Kod ovih katolika ima jedan kuriozitet, a to je da se u crkvi napravi ambijent kao u prostoriji u kojoj je rodjen Isus Hristos sa malim jaslicama.

Od jela za Bozic se najvise spremaju razne vrste mesa (kuvano, peceno, suvo, kobasice, pecenice), zatim sir, salata, kolaci i dr.

Ove podatke sam zabiljezio po kazivanju Djine Punosevic, rodjene Petrovic iz Skaljara, stare 68 godina.

(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori")

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 16 Мар 2006, 14:12

Bozhic malisorskih katolika


Kod svih katolika Bozic je jedan od najvecih hriscanskih praznika. On se uvijek proslavlja 25. decembra i uvijek traje tri dana. Medjutim, kao i kod ostalih hriscana, Bozicu prethode bozicni posti. To su dani kada se sva hrana spravlja na ulju, odnosno izbjegava se hrana zivotinjskog porijekla, osim riba. Kada se primakne dan Bozica, domacin kuce ide u sumu da bere badnjak, ili ga na drugi nacin nabavlja. To se cini najcesce na Badnji dan ali moze i koji dan ranije. Sijeku se tri badnjaka. Na Badnji dan se mogu obavljati svi poslovi koji se inace obavljaju obicnim danima. Jedino na Badnji dan ne valja bilo sto pozajmiti. U vrijeme bozicnjih posta neko i ne posti svaki dan, ali na Badnji dan se mora postiti. Domacica sprema za veceru obicno posni pasulj, priganice, ribu, med, salatu, a od pica obavezna je rakija i vino. Uvece, kada padne prvi mrak, domacin ili neko koga odredi domacin kuce, unosi badnjak. Na pragu kuce zove se domacin i kada se ovaj odazove kaze se:" Dobro vece i srecno vam Badnje vece!" Iz kuce mu odgovaraju:" Sve ti srecno i veselo bilo !" Poslije ovoga, badnjak se postavlja na ognjiste, a preko njega unakrst se stavlja jedna grancica od vinove loze, naravno ako je ima. Posto se vecera postavi na nisku trpezu, domacin kuce uzima po malo od sve hrane koja se tu nalazi i stavlja je na badnjak govoreci:" Zdravi ste badnjaci veseljaci, ja vas hlebom i vinom, a vi nas zdravljem i veseljem". Nakon ovoga, svi ukucani se uz svijece pomole Bogu i sjedaju na slamu, koju je domacica ranije unijela u kucu, i veceraju. Poslije vecere se cuje guslarska pjesma. Tada se obicno posluzuju orasi i kestenje. Ovu vece niko nikome ne dolazi u posjetu. U kasne sate, kada badnjak preko sredine pregori, neko od domacih izadje iz kuce i puca iz vatrenog oruzja. Rano ujutro, u cik zore, dolazi polaznik, koga je domacin kuce ranije pozvao za polaznika. Napominjemo da se polaznik moze mijenjati. To zavisi od volje domacina kuce. Polaznik ulazi u kucu i govori:" Dobro jutro i srecan vam Bozic"! Ovi mu odgovaraju:" Sve ti srecno i veselo bilo"! Poslije ovoga polaznik prilazi badnjacima koje je domacica rano podlozila i sa malo hrastovih grana tarka badnjake, pa kada se pojave varnice, govori:" Koliko je ovih varnica toliko u kuci muskih glava, srece, zdravlja i napretka. Koliko je ovih varnica toliko imao ovaca, govedi, konja, kosnica"! Kada se ovaj ceremonijal zavrsi, domacica iznosi pred polaznika raznovrsnu hranu, a najvise razne vrste mesa. Naravno, i ukucani se omrse sa polaznikom.

Obicaj je da se u ponoc, na Badnje vece ide u crkvu. To se cini i ujutro na Bozic. Poslije povratka iz crkve, domacica daruje polaznika kosuljom ili peskirom, carapama i sl, i to kada polazi kuci. Posto se Bozic slavi tri dana, to se za ovo vrijeme medjusobno posjecuju rodjaci, prijatelji, komsije i drugi. Jedni drugima cestitaju Bozic rijecima:" Nazdravlje Bozic" a ovi odgovaraju:" Hvala, takodje"! Pri tome se ljube tri puta. Treba navesti i to da se nekoliko dana ispred Bozica obavezno kiti jelka, sto je radost za djecu. Na jelku se obicno stavljaju razne bombone, ukrasi i slicno.

Postoji obicaj i to u nekim seoskim domacinstvima da se na Bozic nesto vraca. Tako npr. Domacica ujutro unosi u kucu kokosku i vrti je oko ognja, a ovo cini da joj kokoske ne nose jaja van legal koje je ona postavila ili kako to one kazu - da kokoske ne gube jaja. Pored ove ima i drugih vradzbina koje prate bozicno slavlje.

(Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori")

Корисников грб
Emilija
~ clan ~
~ clan ~
Поруке: 66
Придружен: 20 Авг 2005, 03:05
Место: Österreich

Re: Plemena,prezimena i obichaji u Crnoj Gori

Порукаод Emilija » 09 Јун 2006, 21:33

Pleme NJEGUŠI
--------------------------------------------------------------------------------





Ovo pleme je oko Njeguškoga Polja i po zapadnoj podgorini planine Lovćena, koja se diže nad tim poljem. Istočna granica je prema Cetinjskom Plemenu. Na sjeveru, prema Ćeklićima, granica ide od zaravni Čekanja (koje spada u Ćekliće) najprije na zapad planinom Bukovicom, tako da u glavnom "džada" razdvaja ova dva plemena. Zatim više njeguškog sela Dugog Dola granica skreće na sjeverozapad i ide neprekidno u tome pravcu preko mnogih visova, među kojima su i Vršanj, Koslavina Glavica, Međedski Vrh, Konjski Vrh, vijenac iznad Konjskih Rupa i najzad Ivovo Osoje. Kod Ivova Osoja se sučeljavaju ćeklićska i njeguška granica sa međom Crne Gore prema Boki. A odatle je ujedno ta međa i granica Njeguša kako na zapadu tako i na jugu. Za pleme Njeguše ima Njeguško Polje (ili "Polje", kako ga Njeguši obicno zovu), isti onakav značaj kao što ga ima Cetinjsko Polje za svoje pleme. I Njeguško je Polje srazmjerno dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sjedišta najvećih i najglavnijih bratstava njeguških. Osobito mu je pak povećalo vrijednost, što je vrlo blizu Kotora i Kotorskoga Zaliva, sa kojima je od vajkada bilo u vezi, a još je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa čak i Brda.
U Njeguškom Polju i po njegovim stranama su naselja: na krajnjem istoku Dugi Do, do njega u južnom dijelu polja Herakovići (Erakovići) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba a u sjevernom dijelu Rajićevići.

DUGI DO
se dijeli na manje djelove, jer je cijelo "selo" u grupi. Ima 52 "familije", koje su sve od istog bratstva (Punoševića, sa manjim prezimenima: Miloševići sa Pejovićima, Otaševići, Marićevići sa Pajovićima, Parače, Vodalije ili Vodalovići sa Boratovićima i Đuranovići) osim 2 "kuće" Jovovića sa Stijepovićima, koje su zasebnog porijekla.

(H)ERAKOVIĆI
- po narodnom izgovoru Erakovići su takoođe dosta zbijeno veliko naselje i ne dijeli se na zasebne manje djelove. Samo se u slučaju potrebe čini razlika po sjedištima glavnih brastava. Najzbiveniji dio Herakovića je oko samog glavnog puta za Kotor. Oko njega je s obje strane poređan dosta dugačak niz lijepih kuća, tako da čini utisak palanačke ulice. Zbog toga će se ponekad čuti, da taj dio Herakovića zovu: "Varoš Njeguška". Osim Herakovića tu živi i 1 "kuća" od brastva Padalica (Gačovića) iz Veljeg Zalaza. U Herakovićima živi glavno brastvo istoga imena, koje se dijeli na Petroviće (3 "familije") i Popoviće (43 "familije"); osim toga još i ova brastva: Kustudije - Božovići (3 "kuće"), Kadije (2 "kuće") i Andrići (4 "kuće"). U Herakoviće se računa i seoce Velji Kraj, koje je na sjeveroistočnoj ivici Njeguškoga Polja. U njemu živi brastvo "Veljokrajani", kojega sad ima svega 3 "kuće".

KOPITO
je malo naselje, u kojemu žive dva brastva: Bogdanovići (16 'kuća"), i Radovići (Bašovići) - Pende (10 "kuća").

VRBA
(pridjev: "vrbanjski") je takodje omanje naselje i "nema manjih sela". U njoj su brastva: Vuckovici sa Vrbicama (32 "kuće"), Vujkovići (Dejani; 4 "kuće") i Lučići (5 "kuća").

RAJIĆEVIĆI
se redovno zovu tako, a vrlo se rijetko čuje oblik Rajičevići. Mada je ovaj drugi oblik pravilniji (od imena Rajič), ipak je onaj prvi uobičajen zbog lakšeg izgovora. Rajićevići su veliko naselje i dijele se na četiri "sela". Najgornje i najsjevernije selo, "za glavicom", zove se Džupane. Južnije od njega, oko obje rajićevićke crkve i niže od njih je Gornje Selo ili Gornjoseljani, a još južnije su "sela" Podubličani i Babuličani. Samo u "selu" Podubličanima živi i brastvo toga imena (25 "kuća", sa manjim prezimenima: Bećiri, Ševaljevici, Markovići, Rauti, Maštrapi i Ćutke), a po ostalim "selima" su izmiješana brastva: Radonjići (67 "kuća", sa sporednim prezimenima: Žutkovići, Stanišići, Radovići, Maroši, Čavori i Palamide), Pende (4 "kuće"), Radnići (8 "kuća") i Popovići (Dželatovići; 8 "kuća"). Podubličani, Radonjići i Pende čine zajedno veliko brastvo Rajićeviće.
Dio rajićevićskog zemljišta oko druma za Kotor, na kome su kraj puta krčme i gostionice, zove se Krčme Njeguške ili Hanovi.
U Rajićeviće spadaju i 9 "kuća" brastva Čavora, koje stalno žive na "planini" u Koložunju, na krajnjem jugu njeguške oblasti, ali čine u svakom pogledu zajednicu s ostalim Rajićevićima.
Na sjeveru su od Njeguškog Polja naselja: Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Žanjev Do, Mirac i Majstori.

VELJI ZALAZ
je omanje "selo", u kome su dvije grupe srodnih brastava: jednu čine Vukčevici (5 "kuća") i Bratićevići (4 "kuće") a drugu Nikolići (12 "kuća") i Đurovići (10 "kuća"). Južnije od ovih brastava čine kao zasebno seoce Gačovići Gornji i Gačovići Donji, u kome je brastvo istog imena s užim prezimenima: Dančulovići (2 "kuće"), Kapetanovići (5 "kuća"), Lukrecije (2 "kuće") i Prorokovići (4 "kuće").

MALI ZALAZ
čine četiri brastva i svako od njih drži po jedan dio "sela" i svaki se od tih dijelova zove po imenu svojega brastva. Ta su brastva od četiri brata, koji su " tačno na četvoro podijelili cijelo selo". Uz Mali Zalaz ide i "malo selo", "seoce", Vališta, koje je na sjeveru, blizu ćeklićske granice, i u kome ima nekoliko kuća od svih zalažanskih brastava. To su brastva: Perići - Dudići (4 "kuće"), Pejanovići (8 "familija"), Matkovići (5 "kuća") i Ivanovići (16 "kuća").

ŽANJEV DO
je malo naselje, koje je podijeljeno između tri brastva. Jedno su Ljesari (5 "kuća"), drugo Vulovići (3 "familije") i treće Perovići (4 "kuće").

MIRAC
selo prelazi svojim zemljištem (manjim dijelom) i na bokešku stranu. Glavni i najveći dio sela je grupisan i zove se samo Mirac, a izvan njega ima još samo "naziv" Zagređani (jer su za gredom) i Za-krš. Ali nijedno od tih naselja nije zauzeto samo ovim ili onim brastvom, nego su veća brastva nastanjena u svakome od njih. Brastva su: Kašćelani (25 "familija"), Vujaši (2 "kuće"), Peraši (7 "kuća"), Maroši (3 "kuće"), Milaši (2 "kuće"), Ćorović (Bogdanović; 1 "kuća") i Perović (1 "kuća").

MAJSTORI
su seoce na krajnjem jugu njeguške oblasti. U njima živi samo jedno brastvo, Kustudije, od 13 "kuća".

Caki
~ pocetnik ~
~ pocetnik ~
Поруке: 1
Придружен: 28 Мај 2008, 17:34
Место: Beograd

Порукаод Caki » 28 Мај 2008, 17:47

Ovo je o PODLOVCENSKOJ Crnoj Gori,a sta je sa ostalim Crnogorskim plemenima,Piva,Drobnjaci,Pipperi,Vasojevici...Mozes li o njim sta napisati,i gde se moze naci nesto o tim plemenima?

adolfainsley8
~ pocetnik ~
~ pocetnik ~
Поруке: 1
Придружен: 21 Апр 2016, 14:19

Порукаод adolfainsley8 » 21 Апр 2016, 14:20

Glavni i najveći dio sela je grupisan i zove se samo Mirac, a izvan njega ima još samo "naziv" Zagređani (jer su za gredom) i Za-krš. Ali nijedno od tih naselja nije zauzeto samo ovim ili onim brastvom, nego su veća brastva nastanjena u svakome od njih. Brastva su: Kašćelani (25 "familija"), Vujaši (2 "kuće"), Peraši (7 "kuća"), Maroši (3 "kuće"), Milaši (2 "kuće"), Ćorović (Bogdanović; 1 "kuća") i Perović (1 "kuća").
== Chess ==