Smešak
Očiju okovanih sirovim brazdama urlika
Raskuvan znojem rastućeg bezverja
Iskvašen, tvojom željom
Tresem se škripom
Odlaziš i ostavljaš neman za sobom
Krvavo suvu
Raspomamljenu
Pakleno gladnu
Gadnu
U bezdanu ostajem oslikan
Kakav bol
Ne mogu da ga isplačem
Gušim se
Rastačem
Umirem
Zategnut između tvojih dodira
Boli me zvuk
Raspara sila neumitna
Molim se
Rađam Boga
Izdrži
Ne dozvoli da te lepota
Sprži
Roganostor : Pesmarica u sosu od svežih sarmica
Уредник: Moderatori
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Glad
Otvori oči sine neba
Na mestu mome
Mesta nema
Sve reči
Davno su
Nema dalje
Nema bliže
Nema kuda
Da se stiže
Niotkuda dolaziš
Niotkuda ideš
Nikom da se najaviš
Nikom da se pojaviš
Niko da te čeka
Niko da te smeta
Mrak je halapljivo svež
Uvija, srče
Opija
Udahneš li ga pravilno
Budi
Samo ludi ...
Užljebljeni u klješta ponora
Oduvek na samoj ivici
Živoj oštrici
Prstima smo kamen drobili
Lobanja je teška
Olovna vrteška
Sadržaj
Nakovanj i koješta
Krljušt i iskašljaj
Smeška
Željezo sam žvakanjem kovao
Sve sam bolom zalio
Pustim urlikom
Razlio
Ništa i sve
prihvatio
mirišem se
svojim dodirom
Odakle sam
Nema – kuda
Nema – zašto
Nema – gde
Nema – kako
Pitanje umara
Ako si
Ni to
Svuda je mera
Boli me kost
Od udara trena
Boli me misao
Od žezla smeha
I boli me oblik
Od iskasapljenog žara
Htenja
Visim
Okačen o smeh
I odista
Ničega
Nema
Do ovog trena.
Otvori oči sine neba
Na mestu mome
Mesta nema
Sve reči
Davno su
Nema dalje
Nema bliže
Nema kuda
Da se stiže
Niotkuda dolaziš
Niotkuda ideš
Nikom da se najaviš
Nikom da se pojaviš
Niko da te čeka
Niko da te smeta
Mrak je halapljivo svež
Uvija, srče
Opija
Udahneš li ga pravilno
Budi
Samo ludi ...
Užljebljeni u klješta ponora
Oduvek na samoj ivici
Živoj oštrici
Prstima smo kamen drobili
Lobanja je teška
Olovna vrteška
Sadržaj
Nakovanj i koješta
Krljušt i iskašljaj
Smeška
Željezo sam žvakanjem kovao
Sve sam bolom zalio
Pustim urlikom
Razlio
Ništa i sve
prihvatio
mirišem se
svojim dodirom
Odakle sam
Nema – kuda
Nema – zašto
Nema – gde
Nema – kako
Pitanje umara
Ako si
Ni to
Svuda je mera
Boli me kost
Od udara trena
Boli me misao
Od žezla smeha
I boli me oblik
Od iskasapljenog žara
Htenja
Visim
Okačen o smeh
I odista
Ničega
Nema
Do ovog trena.
Namjestena poza
U ozracju iscekivanja
Zelje razapete na kriz
Porađaju muku cekanja
Glad dolazi niotkuda
Ni pozvana, ni prozvana
Ona se gosti nasim mislima
Samljevenim zrvnjem nerazumjevanja
U ozracju iscekivanja
Zelje razapete na kriz
Porađaju muku cekanja
Glad dolazi niotkuda
Ni pozvana, ni prozvana
Ona se gosti nasim mislima
Samljevenim zrvnjem nerazumjevanja
"San je ono što se želi, a život je buđenje."(Meša Selimović - "Tvrđava")
MOJA KNJIGA
MOJA KNJIGA
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Davnom prijatelju
Da li je nebo pozlatilo tvoj oreol
ludosti
Da li si smešniji
razgolićeniji
Da li si ljubavi
dragoceniji
Da li si uspeo divotu dodira
pretočiti u osmeh
Da li se svetlost
miluje tvojim likom
Da li se udisaj tvoj
vernošću u silu čeliči
Da li si stigavši do kraja
razumeo
svo znanje i sva moć
samo smetaju
Jesi li uspeo da se odrekneš
da porekneš
da iz jezgra ljubavi same
sebe iznova iznikneš
Da li si sada sretniji
tiši
smerniji
Sobom sebi otvoreniji
I najzad ...
Uspeo li si
razumeti
da
bez sposobnosti praštanja
Zauvek smo prokleti.
Da li je nebo pozlatilo tvoj oreol
ludosti
Da li si smešniji
razgolićeniji
Da li si ljubavi
dragoceniji
Da li si uspeo divotu dodira
pretočiti u osmeh
Da li se svetlost
miluje tvojim likom
Da li se udisaj tvoj
vernošću u silu čeliči
Da li si stigavši do kraja
razumeo
svo znanje i sva moć
samo smetaju
Jesi li uspeo da se odrekneš
da porekneš
da iz jezgra ljubavi same
sebe iznova iznikneš
Da li si sada sretniji
tiši
smerniji
Sobom sebi otvoreniji
I najzad ...
Uspeo li si
razumeti
da
bez sposobnosti praštanja
Zauvek smo prokleti.
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Nijednoj Svetlani
Raskrvario sam semenje sveta
ivičnjakom tuge
Bacio krvave ostatke
Bogovima na pir
Neočekivano sam
prispeo ovde
gde me pohodiš danonoćno
Izmire kreolskog sna
Ukucala si mi eksere lepote u zube
i ostavila da brojim drhtaje haosa
Rasporila si mi utrobu
domišljatošću odbačenog psa
Pucala
u čelo ljubavi
bez milosti
bežeći od režanja
To je bol
što govori iz mene
Čist surovi bol
U njemu nema kajanja
zato je strašan
U njemu nema mere
zato je opasan
Sila je to
što okoštava želju
i vapi za povraćajem
Točkovi su pokrenuti
i nije moje da mislim na to
Sila udara u grebene razuma
rušeći sve pred sobom
Strava je
samo razumevanje gluposti
čina
izdaje
To je svestrano upozorenje
da umišljanje vodi
u prihvatilište žaoke
da ona ubada
jer njeno je da bode
i njeno je da iznedri
užas
koji kraj
stvara poretkom
To
Zašto ?
me progoni
Vraća se i udara
metodično ponavlja
opseda
Dišem vatru
žarim
isijanjem palim
Zažmuri
Probodi me skroz
Raspori me kroz misao
i pusti
da odem
daleko
Ne želim da se vratim
Ne želim da se sećam
Da mislim i postojim tu
ikada više
Jer kraj se sobom piše
I ne briše
Prekovan u šine
sve tiše
miriše
Posvećeno svetlu koje protiv svoje iskonske prirode izabira tamu. I beskrajnom, neiskazivom bolu, koji taj izbor rađa.
Raskrvario sam semenje sveta
ivičnjakom tuge
Bacio krvave ostatke
Bogovima na pir
Neočekivano sam
prispeo ovde
gde me pohodiš danonoćno
Izmire kreolskog sna
Ukucala si mi eksere lepote u zube
i ostavila da brojim drhtaje haosa
Rasporila si mi utrobu
domišljatošću odbačenog psa
Pucala
u čelo ljubavi
bez milosti
bežeći od režanja
To je bol
što govori iz mene
Čist surovi bol
U njemu nema kajanja
zato je strašan
U njemu nema mere
zato je opasan
Sila je to
što okoštava želju
i vapi za povraćajem
Točkovi su pokrenuti
i nije moje da mislim na to
Sila udara u grebene razuma
rušeći sve pred sobom
Strava je
samo razumevanje gluposti
čina
izdaje
To je svestrano upozorenje
da umišljanje vodi
u prihvatilište žaoke
da ona ubada
jer njeno je da bode
i njeno je da iznedri
užas
koji kraj
stvara poretkom
To
Zašto ?
me progoni
Vraća se i udara
metodično ponavlja
opseda
Dišem vatru
žarim
isijanjem palim
Zažmuri
Probodi me skroz
Raspori me kroz misao
i pusti
da odem
daleko
Ne želim da se vratim
Ne želim da se sećam
Da mislim i postojim tu
ikada više
Jer kraj se sobom piše
I ne briše
Prekovan u šine
sve tiše
miriše
Posvećeno svetlu koje protiv svoje iskonske prirode izabira tamu. I beskrajnom, neiskazivom bolu, koji taj izbor rađa.
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Komadić sivog neba
Ukucali su mu
specijalno nazubljene šipke
direktno u mozak
Zdrobili polovinu jezika
i u trzaj usuli
so
Zabolelo je to
Visoko
Žar su izvukli
iz vode
Usijan trn
su mu zaboli
u oči
da progleda
Iskidali su mu i ruke
i noge
Samleli
u mašini za buđenje
i prodavali nevinima
kao delikates
za ogroman novac
Zatim su navukli
zastore na telo
da sakriju
ožiljke
od kasapljenja
In memoriam
nazvali su ga
Pravda
Laskavci
Ukucali su mu
specijalno nazubljene šipke
direktno u mozak
Zdrobili polovinu jezika
i u trzaj usuli
so
Zabolelo je to
Visoko
Žar su izvukli
iz vode
Usijan trn
su mu zaboli
u oči
da progleda
Iskidali su mu i ruke
i noge
Samleli
u mašini za buđenje
i prodavali nevinima
kao delikates
za ogroman novac
Zatim su navukli
zastore na telo
da sakriju
ožiljke
od kasapljenja
In memoriam
nazvali su ga
Pravda
Laskavci
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Trenutak večnosti
lomiš se i u glavi ringišpilom se vodiš
ne znaš ni ko ni što si
muka ti je i od same pomisli na sutra
vreme ti stoji nabijeno na bajonet
šiljci gnoja ističu iz uma
zatvorenik si jame bez dna
iz tebe se prostire pad
golom utrobom paraš glad
boli te bol
dok ga sebi stvaraš
uživaš da trpiš
sebe da razaraš
hiljade usijanih bodlji
kožu ti para
voliš da te seče
to je tvoja hrana
krikom se svestiš
bolom mrestiš
urlik je jedini muk
na koji pristaješ
ne odustaješ
lomiš se i u glavi ringišpilom se vodiš
ne znaš ni ko ni što si
muka ti je i od same pomisli na sutra
vreme ti stoji nabijeno na bajonet
šiljci gnoja ističu iz uma
zatvorenik si jame bez dna
iz tebe se prostire pad
golom utrobom paraš glad
boli te bol
dok ga sebi stvaraš
uživaš da trpiš
sebe da razaraš
hiljade usijanih bodlji
kožu ti para
voliš da te seče
to je tvoja hrana
krikom se svestiš
bolom mrestiš
urlik je jedini muk
na koji pristaješ
ne odustaješ
- Roganostor
- ~ redovan clan ~
- Поруке: 313
- Придружен: 07 Дец 2008, 19:42
Lavirint
odasvud je mesto
kada ne postoji granica
dodir se gubi u tišini
meso škripi
po prašini
konji su preorali galop
kopamo po prostrtim rupama
svuda je nebo
tek iskaznica
Sažvakali smo snove
zgroženi
ispljunuli krvavi ropac
nabili svetinju
na kolac
hramljem dišući
ne postoji odgovor
ne mogu da se prepoznam
boli me govor
ko sam
kuda
mutan je pogled
slep sam
do bola oglodanih
kostiju
živa rana
guta dodir
nemam kuda
sve je okvir
Izlaz je na kraju
tvoga pitanja
odasvud je mesto
kada ne postoji granica
dodir se gubi u tišini
meso škripi
po prašini
konji su preorali galop
kopamo po prostrtim rupama
svuda je nebo
tek iskaznica
Sažvakali smo snove
zgroženi
ispljunuli krvavi ropac
nabili svetinju
na kolac
hramljem dišući
ne postoji odgovor
ne mogu da se prepoznam
boli me govor
ko sam
kuda
mutan je pogled
slep sam
do bola oglodanih
kostiju
živa rana
guta dodir
nemam kuda
sve je okvir
Izlaz je na kraju
tvoga pitanja
- Sky Seeker
- ~ administrator ~
- Поруке: 20429
- Придружен: 26 Сеп 2004, 23:50
- Место: Beograd
- Контакт:
Svetlost
zakrivio sam nebo tvojim imenom
raskrvario desni tvojim mesom
ispljuvak gnojne krvi izlio u pesak
na kome sagradih palatu
od dotrajalog vriska čemera i jada
nema ko da čuje
nema ko da vidi
samo huk pravde što se stropoštava
niz magline večnosti
svedoči
volim
toliko da
kao da mi hiljade zarđalih trnova
zabadaju u oči
toliko da
kao da mi tupim nožem
vade utrobu
i suše je na suncu
pod tvojim pogledom
nema i izbezumljena
nisi pitala
nisi tražila
nisi htela
samo si otela
milion usijanih eksera ostavila
da dobuju po mom telu
bez savesti
bez smeha
i onda mislim
ovako krvav od svetla
ta misao me razdire
vraća se i ne potire
jedini lek je
da jače volim
zakrivio sam nebo tvojim imenom
raskrvario desni tvojim mesom
ispljuvak gnojne krvi izlio u pesak
na kome sagradih palatu
od dotrajalog vriska čemera i jada
nema ko da čuje
nema ko da vidi
samo huk pravde što se stropoštava
niz magline večnosti
svedoči
volim
toliko da
kao da mi hiljade zarđalih trnova
zabadaju u oči
toliko da
kao da mi tupim nožem
vade utrobu
i suše je na suncu
pod tvojim pogledom
nema i izbezumljena
nisi pitala
nisi tražila
nisi htela
samo si otela
milion usijanih eksera ostavila
da dobuju po mom telu
bez savesti
bez smeha
i onda mislim
ovako krvav od svetla
ta misao me razdire
vraća se i ne potire
jedini lek je
da jače volim