Moja poezija

[_mostic_]

iz kaladonta poezije

Zvezda i plava šajkača - titovka,
sjeća li se neko toga trenutka?
Crvene marame oko revera,
i pjesme u čast onoga qera.
Onaj što je pušio tompuse,
a mi smo pušili, (*) stidim se.
Pogrešan korak, na Goli otok,
a njemu je bujao pupčani otok.

_mostic_

[_mostic_]

sklepano u kaladontu

Doba, ovo ludo doba,
sad se sve kupiti može
nažalost i ženska roba
dakle, zbog malo kože

to je zanat, nije baš glad
ipak, nije doba krivo
baci motiku bjež u grad
da kopa, a u gradu živo

problem je Gugl i telefoni
problem je signal na selu
nema signala pa ne zvoni
da muzeš i čistiš štalu

nisi luda, treba minić
malo silikona u grudi
i usnice ko majmunčić
pa na crtu u život ludi.

_mostić_

[_mostic_]

Prvo mjesto na takmičenju, tema VETAR, uh, glasale đevojke, snaše i tetkice...

Lahor

Latica ruže baštom leti, trčkara,
do ležaljke gde akt obline odmara.

Sleti na usnu pa bregu zvanom Venera,
u žbunju nesta kraj skrivena izvora.

Lahor se igra s peškirom na brežuljku,
titra s jagodama kao da pravi žmurku.

Pade peškir, osta k'o od majke gola,
latica drhti, viri iz žbuna gde se zabola.

Još jače dunu, peškir na plot baci,
akt skoči, skrivajući žbun u šaci.

Povetarac laticu u visinu vinu,
povikaše klinci, videli smo cice i **Ginu!

_mostić_

[_mostic_]

iz kaladonta

Melji, melji mlinarice,
malo brašna od 'šenice.
Da ti mijesim pogačice,
i da ljubim bijelo lice.

Da se tijesto nadigne,
i šporetu žar podigne.
U vruću rernu stavi,
da se žar i vatra pravi.

paziti da ne zagori,
inače se problem stvori...

[_mostic_]

na temu fatamorgana.

.............. FATAKAFANA ...............

d, do, ddobro v, ve, veče g, gospođice,
- jutro je, ja sam gospodin pijanice!

m, malo p, popio u, u ka, kaf, teretana,
- to đe si žderao je kafana "Fatamorgana".

a, aha, mo, mool, molim za p, po, pomoć,
pred očima tre, treperi, m, magla, nn, noć.

p, prebroj č, čvoruge na č, čelu, je l moguće?
- pet! O, o, ok, još tri b, bandere d, do kuće...

_mostić_

[_mostic_]

Na temu udah-izzdah.


opet u grlu odzvanjaju koraci,
tvoji, udahom svakim niz grudi tuku
kapija bijela čudni božanski znaci
a svetinja sija u ogromnom luku

u kupoli sveci i krila anđela
kovani luster od žuta mesinga
tri prsta vidiš, tiho kreću sa čela
mit Lazara mošti ko Srpska sfinga

k'o sablast u crnini prođe kraj kandila
maramom preko lica, crnka, il' plava
nesta, Bože, ne, nije to ona bila
a miris tamjana dušu zamotava

svaki izdah razara grudi, zvoni,
ikona šapnu, drži se, i ne kloni.

_mosti'ć_

[_mostic_]