Порукаод Alan_a » 15 Јун 2007, 15:42
Space Oddity
'... This is Major Tom to Ground Control
I'm stepping through the door
And I'm floating in a most peculiar way
And the stars look very different today
For here
Am I sitting in a tin can
Far above the world
Planet Earth is blue
And there's nothing I can do...’
-----
... nose me sitne dnevne magije
pogled mi katanči osmeh (ne)znanca
opsene puštam u srčane regije
dezintegrator pameti vadim iz ranca...
... putnik tek iskoračio iz vremeplova
ravno s perona zaboravljenih vrlina
hoda začuđen ispod neonskih slova
prizivajući aromu usana od malina...
... krije se u luku njegovih obrva
krivina zbog koje dah usporavam
ako i mislima prebrzo tuda preletim
osetim kako se sa sebe survavam...
... skidam ćutanje osmehom glasnim
i moje gole reči se na tren stide
a onda im se učini sasvim slasnim
da se baš takve njemu svide…
... naše su osmehe pomno pretresli
i bez carine pustili preko granice
nisu u njima dijamante pronašli
prevideli su sve zlatne kovanice...
... poglede sam svoje preslišala
da saznam koji me to izdaje
iz kog je prva iskrica zalepršala
u kom odjek stiha najduže traje...
... zalutala sam kad god sam to htela
pa po sećanju novu mapu pravila
žmureći raspoređivala tačke tela
za sebe ga po ličnoj meri sastavila...
... zora je privezala brodove noći
u marinu njegovih sklopljenih dlanova
to što su vezani neće im pomoći
razbiće ih oluja mojih sunčanih snova
-----
... oteta s kraja mlečnog puta
zvezda mi se u oko spustila
ponekad sama prostranstvima luta
još sa nebom nije raskrstila...
"... Savrsen dan da krenem 'nemam pojma kuda' i da budem 'nemam pojma gde' i da zavrsim 'nemam pojma kako'..."