Pre oko 200 godina u SAD je rođena Lora
Bridžmen koja je svojevremeno pobudila pažnju kao medicinski kuriozitet. Od
rođenja je gluvonemoslepa. O ovom se neobičnom fenomenu mnogo govorilo i pisalo,
ali, samo pola veka kasnije, slavu Lore Bridžmen je zasenila jedna druga devojka
sa istim defektom.
Bila je to Helen Keler rođena u Alabami (SAD) 27.06.1880. godine. Sa devetnaest
meseci je preležala težak encefalitis i tada potpuno oslepela i ogluvela. Dok
su druga deca učila da govore, ona je živela u sopstvenoj tišini i tami, gluvonemoslepa.
Sa sedam godina dobila je negovateljicu, Eni Mensfild Salivan, koja je neopisivom
požrtvovanošću i strpljivošću postigla ono što do tada nije uspelo Heleninim
lekarima.
Helen je u početku bila veoma odbojna, nepristupačna, pa i zlobna. Sa Eni je
živela u vrtnoj kućici roditeljskog doma. Uz skoro nepremostive poteškoće, a
neopisivim strpljenjem, Eni je devojčicu najpre naučila pojedinim slovima dodirom
njenih dlanova svojim prstima. Zatim ju je naučila da govori i razume glasni
govor, međusobnim dodirom usnica i grla.
Sve više je Helen pokazivala svoju intelektualnu nadarenost i želju za sticanjem
znanja, pa je posle mesec dana naučila dvadeset jednu reč, a nakon jedne godine
devetsto reči u ručnom alfabetu. Uskoro je naučila da čita Brajova slova i na
taj način pisala čak i duža pisma.
Kada je imala četrnaest godina dotadašnja obuka je zamenjena sistematskom školskom
nastavom, a sa osamnaest godina je primljena u redovnu gimnaziju. Eni je ni
tada nije napustila, nego joj je bila od velike koristi u njenom daljem obrazovanju.
Redovno je Helen pratila u školu, sedela pored nje za vreme nastave i pisala
joj predavanja na dlan. Uz takvu pomoć Helen je mogla odlično savladati gradivo
i sa devetnaest godina upisala je književnost i istoriju.
Godine 1904. Helen Keler je završila svoje studije na akademskom stupnju - najviše
priznanje za njenu upornu borbu i pobedu. Nakon toga je postala inspektor američkih
zavoda za odgoj gluvonemih i slepih. Objavila je nekoliko knjiga prevedenih
i na strane jezike:"Istorija mog života"(1902),"Optimizam"(1903),"Svet i život"(1908)
i dr. Tematika tih knjiga je, svakako, njena nesvakidašnja sudbina. Helen Keler
je umrla u osamdesetoj godini, i danas spominje u celom svetu sa najvećim priznanjem
i divljenjem.
HUMANI LINKOVI |